Predsjednikov blog

Evo, upravo mi je ministar Vanjskih poslova Sven Alkalaj poslao SMS sa sjednice Vijeća ministara da je odobren prijem u državljanstvo za:

Ulfeta Pramenkovića, Irenu Doborac, Amelu Vesković i Diabang Boubacar Dialiba.

S obzirom da mi je tu vijest prvi saopštio ministar Alkalaj i uzeo mi muštuluk, sad ga moram voditi na ručak...Ja plaćam, ali ne od reprezentacije!

Neko me je pitao za kontakt Udruženja građana za zaštitu životinja SOS. Svi podaci o tom udruženju mogu se naći na njihovom blogu: http://sossarajevo.blogger.ba .

Što se tiče cijene vađenja, odnosno izdavanja naših pasoša u inostranstvu, odlukom Vijeća ministara utvrđene su različite cijene za svaku od zemalja.

Kada je riječ o izgradnji sportske dvorane u Mostaru, gradonačelnik Mostara, Ljubo Bešlić mi je kazao da se sportska dvorana počela graditi kod hotela Ero, odnosno sada se ruši stari objekat, nakon čega će početi izgradnja. Prema njegovim riječima to će biti izuzetan, i sportski, i arhitektonski posmatrano, objekat. Vrijednost projekta je oko 30 miliona KM.

Od sinoć me naprosto počinju "zabavljati" komentari pojedinih političara vezano za temu predloženog budžeta institucija BiH, odnosno zašto treba biti protiv njega. Zanimljivo mi je koliko neki bespotrebno troše energije u branjenju teza i stavova koje su nomalnom čovjeku nelogične. Moj utisak, slušajući sinoćnji komentar predsjedavajućeg Vijeća ministara, gosp. Nikole Špirića u trećem dnevniku BHT-a, da on jednostavno nije, ne samo pročitao taj budžet, nego ga nije ni vidio! Može se navesti, možda, hiljadu razloga zašto budžet ne bi trebao biti takav, i sa svakim bih se mogao donekle složiti, ali postoji samo jedan i to najvažniji razlog zašto treba biti takav kakav je, a to je da ova država mora jačati državne institucije te da joj za to treba veći budžet.

Pošto je, ipak, danas tema sport, evo par slika sa prošlogodišnje utakmice između bh političara i diplomatskog kora u BiH.

Tada nas je ambasador Hrvatske u BiH gosp. Josip Vrbošić, kao selektor diplomatske ekipe, pokušao "prevariti" i u svoj tim je stavio pola ne - diplomata, a sve odličnih igrača. To smo mu oprostili, jer smo mi pobijedili. Sreća je naša da smo mi u našem timu imali političare-fudbalere: Alaima i Biščevića, kao i fudbalske "fanatike", guvernera Centralne banke Kemu Kozarića i definitvno najboljeg igrača te utakmice Damira Hadžića, aktuelnog načelnika općine Novi Grad, jer bi inače svašta bilo.

Nisam zaboravio, nego sam zbog "fola" to ostavio za kraj. Danas je u bh državljanstvo također dobio i MIRALEM PJANIĆ! Hvala BH Fanaticosima! Sada je sve do selektora Kodre...!

Mislim da smo jučer uradili stvarno veliku stvar za Mostar. Sastanak je bio izuzetno pozitivan, i svi smo isključivo razgovarali i raspravljali u cilju pronalaženja rješenja da bi se izbjegle bilo kakve "sankcije" UNESCO-a. Izuzetna je stvar što je donesena i odluka da država BiH garantuje blagovremeno ispunjavanje svih postavljenih uslova od strane UNESCO-a. Kada direktor UNESCO-a g. Koichiro Matsuura u martu bude dolazio u BiH nastojati ću da organizujemo negovu posjetu i Mostaru i Jajcu a što bi bilo izuzetno važno i značajno za BiH.

Danas u 12.00 sati je vanredna sjednica Predsjedništva BiH a jedina tačka dnevnog reda je budžet državnih institucija. Nadam se da ćemo danas konačno riješiti i taj problem. Očekujem da gospoda Radmanović i Siladžić prepoznaju važnost ulaganja u nauku i istraživanje i da će nam relativno mala ulaganja u ovoj oblasti zapravo otvoriti put ka evropskom fondu za istu namjenu koji iznosi 55 MILIJARDE EURA! Mi, kao zemlja, još nemamo pristup ovom fondu, FP 7 programu ( podrazumjeva finansiranje istraživanja u oblasti zdravstva, energije, informacionih tehnologija, nanotehnologija i transporta, itd.), ali i drugim programima, jer država BiH nikada nije uplatila niti jednu marku kotizacije kojima bi, da pojednostavim, otvorila put našim naučnim i istraživačkim institucijma, univerzitetima, itd. da konkurišu sa svojim projektima. Moram biti iskren, ovaj prijedlog nije "rezultat moje pameti" već je rezultat prijedloga gosp. Janeza Potočnika, evropskog komesara za nauku i istraživanje. Također mislim da od ovoga mogu imati korist sve institucije i pojedinci koji se bave naukom i istraživanjem u BiH. Nije mi logično, pa niti normalno, da bilo ko može biti protiv ovakvog prijedloga. Slično stvari stoje i sa predviđenim ulaganjima u certificiranje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kako bi oni mogli biti plasirani na tržište zemalaj EU.

Jučer je sahranjena starica koju su polili benzinom i zapalili maloljetni razbojnici. Nikada neću moći shvatiti da neko može tako biti mlad a tako okrutan...nevjerovatno! To potvrđuje onu staru izreku "Što lošiji učitelji to puniji zatvori". Grozno...

Jedna dobra vijest za BHF i sve ljubitelje BH fudbala. Na sutrašnjoj sjednici Vijeća ministara bi trebala biti donijeta odluka o prijemu u BiH državljanstvo mladog i talentovanog fudbalera Miralema Pjanića. Izgleda da nam se neće ponoviti Zlatan Ibrahimović. A sutra ću vas prve obavijestiti, čak i prije medija, i nadam se da ću uzeti muštuluk.

Što se tiče molbe učenika za intervju za školski list Druge gimnazije u Sarajevu "Druga priča", kontaktirajte moj kabinet pa ćemo organizovati termin za intervju za 10 jubilarni broj, nije nikakav problem.

U Jajcu sa Nisvetom Hrnjićem načelnikom općine Jajce

Jutros osvanuo divan sunčan dan, popila se kafa, gledali crtići (Fifi, Jagodica Bobica.....naravno sve po naređenju), čitali se postovi, vikend bio radan i uspješan, 4 - 5 sastanaka, prijedlog budžeta završen. Po svemu ovome trebao bi biti dobar dan. Slušam radio i posebno me oraspoložio sa svojom emisijom na radio Kameleonu, Batko. "Kolega", zato što je i on "predsjednik" ali Djevičanskih ostrva.

Pročitao sam mnogo pitanja na temu jednog predsjednika BiH. Nešto slično je bilo predviđeno u Aprilskom paketu ustavnih promjena, odnosno da Parlament BiH bira predsjednika i dva potpredsjednika, a kako je to propalo onda do daljeg ostaje kao što je sada. Ipak u BiH, zbog nacionalne strukture stanovništva, nije moguć princip "jedan čovjek - jedan glas" i moraju postojati jaki mehanizmi zaštite nacionalne ravnopravnosti na državnom nivou.

Izuzetno me zabrinjava situacija oko Mostara i zahtjeva UNESCO-a. Mislim da smo tom problemu pristupili na naš standardni način..."Lako ćemo". Zaboravili smo da mi ne trebamo UNESCO-u nego on nama, te da UNESCO postavlja precizne uslove i zahtjeve da se nešto uradi ili ne uradi. Ja sam sa ovim problemom upoznat skoro godinu dana, a Predsjedništvo BiH je na sve načine pokušalo pomoći da se to riješi. Mogu samo reći da je ključ njegovog rješenja u vlastima grada Mostara odnosno strankama koje čine tu vlast. Problem nastaje ako se Mostar sa liste zaštićenih spomenika stavi na UNESCO-ovu listu ugroženih spomenika jer se onda niti jedan drugi spomenik iz BiH ne može uvrstiti na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika, uključujući i Jajce. Iskreno rečeno, mnogo je "mutnih radnji" oko ovog pitanja! Ko je dao građevinsku dozvolu za gradnju ovakvog hotela Ruža, ko sada treba da plati naknadu štete investitoru (ako dođe do rušenja "viška" spratova na ovom objektu), itd. Svi jednostavno "bježe" od odgovornosti.

Danas u 12 sati imam sastanak sa Slobodanom Šojom, predsjednikom komisije Vijeća ministara za saradnju sa UNESCO-om. Nadam se da će političari, od gradske uprave Mostara pa do federalnog nivoa, biti toliko razumni i odgovorni, kako prema Mostaru tako i prema BiH, pa naći rješenje ovog problema.

Čini mi se da je pitanje piramida u Visokom malo ušlo u sferu politizacije. Kao ZA su patriote a PROTIV su neprijatelji BiH. Lično bih volio da makar nekog Ramzesa tamo pronađu i da se dokaže postojanje piramida, ali ja nisam expert za tu oblast. Mislim da bi u ovom slučaju trebalo formirati jednu uvaženu grupu stručnjaka (od ovih Za i Protiv, zajedno) koji bi trebali donijeti jedan naučno utemeljen zaključak i nalaz.

Što se tiče "sukoba" između ekologa i energetskog sektora, mogu vam reći da sam 1000 % na strani ekologa. Kada se neki eko sistem jednom naruši tu nema popravke, a priroda je to milionima godina stvarala. Ali, privatni sektor se ne vodi altruizmom i humanošću nego surovom trkom za profitom.

Neki dan sam nešto kupovao u samoposluzi i upalo mi je u oči da na uvezenim proizvodima (meso, voće i povrće), koji se inače u svijetu podvrgavaju genetskim modifikacijama, uopšte nema oznaka da li su GMO ili GMO-free, što je obaveza u EU, a ti su proizvodi uvezeni iz EU..čudno! I ovo govori o tome kako su nam slabe institucije države koje treba da vrše kontrolu uvezenih proizvoda!

Malo i o poslu, a tu nastojim da vas ne opterećujem sa stotinama svakodnevnih obaveza. U čemu je nastao problem sa zadnjim prijedlogom budžeta koji je dostavilo Vijeće ministara a protiv kojeg sam bio protiv??!!

Radi se o tome da ja mislim kako država i njene institucije trebaju biti jače i da novac koji postoji treba usmjeriti u državni, a ne u entitetske budžete, kao npr. za Miletovu plaću i palaču!

Za vašu informaciju predložio sam sljedeće:

- 5 miliona KM za poljoprivredu, odnosno za omogućavanje pristupu tržištu EU uspostavljanjem certifikacionih i akreditivnih državnih institucija (U BiH ne postoji niti jedna institucija koja, u skladu sa standardima EU, može potvrditi kvalitet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a bez toga nema ozbiljnijeg izvoza u EU).

- 10 miliona KM za istraživačko-razvojne i naučno-istraživačke projekte i otvaranje pristupa bh istraživačko-razvojnih i naučno-istraživačkih organizacija prema fondovima EU (FP 7 projektima za period 2007. - 2013.) u iznosu od 55 MILIJARDI EURA, a prema preporuci gops. Janeza Potočnika, evropskog komesara za nauku i istraživanje.

-25 miliona KM za povratak izbjeglih i raseljenih lica. Ovdje ćemo morati uvesti precizne mehanizme kontrole i stvarnog stanja povratka izbjeglica. Ne smijemo sebi dozvoliti da investiramo novac u nečiju vikendicu ili opravku već prodane kuće dok istovremeno imamo povratnike koji nemaju puta, struje ili vode u svojim selima. Lično samo obišao jako mnogo mjesta u Podrinju i iz prve ruke znam u kakvim uslovima žive povratnici.

To je od mene, a onda ćemo vidjeti šta će reći druga dvojica mojih kolega, kao i šta će reći državni Parlament.

Sto se tiče naše dijaspore mogu samo reći da je ona dio nas i to dio kojeg se mala zemlja ni u kojem slučaju ne smije odricati, sve su to naši ljudi, Bosanci i Hercegovci! Mogu reći da sam se tokom boravka u St. Louisu i susreta sa našima (kojih tamo ima oko 50.000), osjećao izuzetno ponosno i sretno, te da mi je, iskreno govoreći, to bilo najprijatnije putovanje u inostranstvo od kada sam na ovoj funkciji. Veliki pozdrav od Predsjednika za Bosance i Hercegovce u St. Louis-u.

U razgovoru sa Tomislavom Limovom, našim ambasadorom u Beču upoznao sam ga sa potrebom uspostavljanja čvršćih veza ambasade sa našim studentima, nego što je bilo do sada. Neka se sada naši studenti u Beču organizuju i stupe u kontakt sa ambasadom u cilju uspostavljanja bolje komunikacije i sagledavanja stanja i njihovih potreba. Jedan od zadataka te ambasade je svakako i da brine o njima.

Sada nekoliko odgovora na pitanja;

Dok sam išao na Željine utakmice naravno da sam u "Dolini ćupova" sjedio, odnosno stajao na jugu. Siguran sam da se mnogi od vas koji prate ovaj blog tada nisu ni rodili, ali ja sam sve Željine utakmice, dok sam išao na utakmice, gledao čak i kada je Željo ispao u drugu ligu bivše SFRJ.

Što se tiče muzike, u mladim danima sam najviše slušao Hard Rock, blues a od grupa Pink Floyd, Deep Purple ali i Beatles i Rolling Stones. Sada najviše slušam blues, ali i Aliciu Keys, Robbie Williams-a, U2 a najdraža trenutno mi je pjesma Feel od Robbie Williams-a.
Od domaćih, kada imam vremena, obično slušam Gibonnija, Letu Štuke i Edu Majku.

Pse volim, čak smo imali jednog francuskog buldoga, zvala se Rea, ali je nažalost uginula.

U školi sam najviše mrzio fiziku i matematiku i zato sam i "pobjegao" na Pravni fakultet.

I na kraju odgovor za moju komšinicu. Drugi lift se popravlja, i kako kaže predsjednik kućnog savjeta trebao bi proraditi do kraja ove sedmice, tako da njegov kvar nema veza sa tim kada sam postao član Predsjedništva BiH.

Evo jedne fotografije sa nasim vojnicima u Iraku u maju 2007 godine

Ovo je pogled iz helikoptera na bazu Diwaniya u Iraqu gdje su smješteni naši vojnici

Jutros sam se probudio prije pola 6 i čitao vaše komentare. Kad već čovjek mora ovako rano ustati, iskoristio sam priliku i da odgovorim na neka od pitanja.

Šalim se naravno, nisam ustao tako rano da bih čitao postove, već me je probudila kćerka koja je htjela da se igra sa mnom.

Ma eto vidite kako je to. Kada nešto diplomatski kažeš ispadne da nisi iskren i dovoljno direktan, a kada kažeš šta misliš onda se naljute Pitari, ali eto, niko nije savršen.

Što se tiče zastave postavljene na mome neboderu, moram reći da je zastavu postavio "ponosni" predsjednik kućnog/neboderskog savjeta. Kada je riječ o sušenju nečijeg veša iza zastave, moram reći da meni lično zaista ne smeta, jer u jutro kada izlazim iz nebodera to ne vidim, a kada se vraćam kući poslije posla mrak je, pa opet to ne vidim. Ali, šta ja znam, možda ljudi u tom stanu nemaju gdje drugo da suše veš. Pa neće ga valjda sušiti po haustoru... Ma, meni to ne smeta, a i ne mogu sada maltretirati i izvoljevati po komšiluku.

Neko je također pomenuo moje obezbjeđenje. Što se mene lično tiče, meni obezbjeđenje ne treba, čak mi često smetaju i nerviraju me. Međutim, to je zakonska obaveza, jer za njih ja nisam Željko Komšić, već štićeni subjekt, poput svake druge osobe koja se po zakonu mora štititi i obezbjeđivati. Moram reći da su to su sve super momci koji imaju porodicu, djecu i koji žive od tog posla, a sa moje strane ne bi bilo lijepo da im otežavam posao i zagorčavam život, pogotovo iz razloga što su oni za sve odgovorni. Po tom pitanju, ja apsolutno nikada i ni za šta nisam odgovoran, već je odgovornost isključivo na njima.

Kada je riječ o studiju na Georgtown-u, mogu reći da je to nezaboravno iskustvo, iskustvo koje je kasnije jako korisno u životu.

Pročitao sam i jedan post u kojem je blogger naveo da me prezire i kao čovjeka i kao političara. To mi je drago i moram reći da sam se već bio zabrinuo, jer ja sam oduvijek bježao i zazirao od ljudi koje svi vole. Tu onda ili nešto nije u redu s njima, ili jednostavno nemaju stava ni o čemu. Naravno da to nije razlog da ljudi i dalje ne komuniciraju normalno i uljudno.

Bože moj, što je svijet mali. Čak su mi se putem interneta javile tri studentice iz Krakowa sa predavanja (sa slike). Baš su me obradovale. Zaboravio sam reći da je rektor Univerziteta u Krakowu pozvao rektora Sarajevskog Univerziteta da ih posjeti u cilju uspostavljanja saradnje i razmjene studenata. To bi bila odlična stvar za studente, ukoliko bi se to realizovalo, pogotovo iz razloga što bi se na taj način otvorila vrata i drugim univerzitetima iz BiH. U Krakowu se može mnogo toga naučiti i saznati.

Bio je i jedan "ratni" post koji ću ukratko prokomentarisati, bez namjere da se upuštam u polemiku. Prvo, meni nije trebao rat da bih se mogao izjasniti kao Hrvat, ja sam to radio od rođenja. Drugo, ja nikada nisam nikoga izdao niti ću izdati niti privatno niti u poslu. Zato sam u rat krenuo 6. aprila, kao dobrovoljac da branim svoje, a niko me nije izvukao iz podruma. Treće, ponosan sam na Zlatnog ljiljana, zato što sam ga zaradio za 4 godine provedene na prvoj crti, u rovu i bajti, a ne kao kakav štapski moljac. Pogotovo sam ponosan što zbog moga Ljiljana niko i ničija majka nisu zaplakali. Četvrto, govorim jezikom kojim su me moji roditelji naučili da govorim i ne pada mi na pamat da to mijenjam, a neka ga svako zove kako hoće.

Peto, i ja sam bio ranjen u tom ratu i svi su također pucali i na mene i ja se sada zbog toga ne ljutim ni na koga, niti ću zbog toga o nekome manje brinuti i voditi računa ili ga manje voljeti. Svako od nas je imao neku tragediju i nesreću u tom prokletom ratu.

I na kraju, na ovakve i slične teme sada sam odgovorio i neću više, ne pada mi na pamet da se nekome nešto pravdam ili objašnjavam po ovim pitanjima. Ma ne mogu da gubim više vrijeme na takve stvari. Točka!

Mislim da se u potpunosti trebamo okrenuti prema naprijed, a ko je prešao granicu ljudskosti i humanosti, a niko nije morao, ma neka pravosuđe radi svoj posao. Toliko!

Što se tiče NATO-a, za BiH je članstvo u NATO-u apsolutni prioritet. Pa skoro sve evropske zemlje su članice NATO-a i sada bi mi da otkrivamo toplu vodu. Što se tiče neutralnosti, pa to može Švicarska koja nije ratovala stoljećima i u kojoj se nalaze bilioni svjetskih finansijskih sredstava i rezervi, ali mi smo ipak na brdovitom i turbulentnom Balkanu.

Jučer me je iznervirao natpis u novinama gdje kažu da, navodno, neusvajanjem budžeta Predsjednistvo BiH vrši pritisak na državne institucije.

Kao eto, neko drugi brine o državi više nego ja. Ne mogu to da vjerujem. E, zato sam odlučio da sam napravim novi prijedlog bh budžeta u koji ću uvrstiti i izdvajanja za nauku, razvoj, kulturu, poljoprivredu i povratak.

Sjednicu Predsjedništva BiH zakazat ću u srijedu, pa ćemo vidjeti ko je za a ko protiv BiH.

Odoh raditi da ne ispadne da samo surfam, a država u krizi....zbog budžeta...!!!!!

Ovo je 1982 godina a ja sam ovaj prvi s lijeva

Ovo je također 1982 godina, a ja sam ovaj desni sa svijetlom kupolom

Dobro jutro svima...

Šta reći na početku, osim da sam prijatno iznenađen brojem posjeta i komentara, ali i da sam potcijenio obim obaveze koju sam si natovario na vrat. Ali nema veze, trudit ću se da budem što redovniji...

Sada nemam nekih dubokoumnih razmišljanja niti pametnih poruka kojima bih se "obratio naciji", već ću pokušati odgovoriti na neka od pitanja i komentara.

Prvo, sam pišem ovaj blog, a ne moji savjetnici, kao što uostalom sam radim i sa većinom svojih dokumenata. Svojim savjetnicima na kraju dam da pogledaju tekst, jer se zna desiti da u brzini napravim neku grešku, pa onda da ne ispadne kako je predsjednik nepismen.

Kada je riječ o talentovanom mladom nogometašu Miralemu Pjaniću, odmah na početku da kažem da sam upoznat sa njegovim slučajem. Taj predmet sam dobio od BHF-a, a 19. 12. 2007. predmet sam uputio Ministarstvu za civilne poslove BiH, odnosno ministru Sredoju Noviću sa zahtjevom da se što hitnije pristupi njegovom rješavanju. To ministarstvo je zaduženo za dodjele i oduzimanja bh državljanstava.

Pored toga, prošle sedmice sam također razgovarao sa ministrom vanjskih poslova Svenom Alkalajem i zamolio ga da aktuelizira i na narednoj sjednici Vijeća ministara pokrene to pitanje, tako da je sada sve do Vijeća ministara, ali ja ću i dalje nastojati da što prije dođe do rješenja tog pitanja.

Neko me je u jednom postu pitao oko web stranice SDP-a i iskreno da vam kažem, ja o tome ništa ne znam, to bi morali pitati nekoga u SDP-u.

Za neke koji provociraju, a navijači su FK Sarajevo, napominjem da sam, otkada znam za sebe, vatreni Željovac iako na slici nosim bordo šal, ali volim ja i FK Sarajevo, ali u drugoj ligi:-)

Drago mi je da se jedan od blogera dotakao problema obrazovanja u BiH, posebno etnički podijeljenih škola, ali to je tema koja zaslužuje detaljniju diskusiju koje ćemo se dotaći u nekom od mojih narednih postova.

Kada smo već kod obrazovanja, nisam zaboravio da sam vam jučer obećao pokazati sliku svečane dvorane Univerziteta u Krakowu. To nije sala državnog Parlamenta, što bi se dalo zaključiti, nego ipak samo sala Univerziteta.

Toliko za danas ...

Prvo da se zahvalim prijateljima iz portala Sarajevo-x.com na pomoći i ideji da otvorim blog. Nadam se da ću koliko-toliko biti redovan bloger, ali stvarno je sve do mojih obaveza. Nastojat ću u ovoj komunikaciji da budem što manje oficijelan i što više jednostavan i precizan. Unaprijed se izvinjavam svim blogerima ako na neke komentare ili pitanja ne odgovorim odmah, ali stvarno nije do mene već do obaveza od kojih ja većinu i ne zakazujem sam, već ih zakazuje moj Ured.

Za početak, šta da napišem??!!

Da, jučer je bila sjednica Predsjedništva BiH na kojoj smo odbili prijedlog budžeta BiH, te isti vratili na doradu i popravke Vijeću Ministara. Ja sam lično bio protiv prijedloga budžeta jer, i pored mog prethodnog zahtjeva, u budžetu nisu ni uvrštena ni planirana nikakva sredstva i izdaci za nauku, istraživanja, razvoj i poljoprivredu. Mislim da bez takve vrste investiranja BiH ne može naprijed. Nevjerovatno zvuči podatak koji sam saznao prilikom posjete Univerzitetu u Krakowu, a to je, da taj Univerzitet otvara nove istraživacke centre između ostalog i za Nano-tehnologije, a koliko se sjećam investicije su oko 150 miliona eura. Ne zaboravite da se ovdje radi samo o jednom univerzitetu. Mi smo u poređenju s njima izgleda jos u srednjem vijeku, a to izgleda neki u ovoj državi neće da shvate. Sada sam se sjetio da sam održao predavanje u Krakowu studentima slavistike. Naredni put ću postovat fotografiju sa tog predavanja i to ne toliko zbog sadržaja mog predavanja, već samo da vidite kako izgleda enterijer njihove univerzitetske svečane dvorane i sve će vam biti jasno. Tu je između ostalih studirao i Kopernik.

Sto se tiče ljepših stvari jučer sam se malo vratio u mladost. Naime dobio sam email od Dejana Stojnića iz Londona koji je webmaster stranice Aerokluba Sarajevo. Tražio je potvrdu da sam i ja bio član tog kluba, odnosno da sam bio padobranac. Moram priznati da sam se dobro zamislio da se prisjetim nekih pojedinosti i podataka koje su mi tražili. Na kraju su, pod rednim brojem 195, uvrstili i moje podatke gdje navode da sam bio član kluba, tj. padobranac u periodu od 1981. do 1986. godine i da sam u tom vremenu imao 250 padobranskih skokova. To je jedan divan klub pun entuzijasta-romantičara koji su imali izuzetno prisne međusobne odnose, možda i zbog toga što je ta vrsta hobija uvijek bila vezana za veći ili manji rizik. Nego da vas ne opterećujem, ali ako neko želi može da ode na njihovu stranicu: www.Aeroklub-Sarajevo.ba

Toliko od mene za početak.
Hvala!