Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

18.02.2008.

Pored svega i o Kosovu...

Da sve ne bi prošlo kao priča, u zadnjih nekoliko dana su me zainteresovale mogućnosti i kapaciteti za formiranje nekog pravog kazneno-popravnog doma, odnosno pravog zatvora za maloljetnike.

Od ministra odbrane BiH i pojedinih generala, dobio sam informaciju da su dvije kasarne, koje su nepotrebne Oružanim snagama BiH, predate na raspolaganje Federaciji BiH. Riječ je o kasarni Delijaš smještenoj u blizini Grepka i o kasarni Krivajevići koja se nalazi na Nišićkoj visoravni. Obje kasarne su u odličnom i funkcionalnom stanju, a njihovo obezbjeđenje još uvijek vrši naša vojska.

U narednim mjesecima bit će napuštene i kasarne u Blažuju i Semizovcu, tako da bi i one mogle doći u obzir, a sigurno znam da postoji još nekoliko napuštenih kasarni. Mislim da bi se formiranjem ovakve ustanove obezbijedilo dodatnih 50-100 radnih mjesta za čuvare, vaspitače, pedagoge, a također, riješio bi se i jedan od gorućih problema kada je u pitanju maloljetnički kriminal.

Mislim da ovdje treba pokušati nešto zajednički uraditi, na državnom nivou, a ukoliko to nije moguće, mišljenja sam da bi se onda trebao praviti KPD za Federaciju BiH.

Moram reći da mi malo čudno zvuče pojedini prijedlozi koji dolaze iz nekih institucija, o tome šta bi se trebalo učiniti. Naime, neki smatraju da bi se trebao uvesti policijski čas za maloljetnike, da bi se trebao ograničiti rad ugostiteljskih objekata, da bi se trebali uvesti video nadzori, pretresati kafići i slično...

Da se vratim na početak. Mišljenja sam da se uvođenjem ovakvih mjera neće ništa popraviti ukoliko se ne krene u sistemsko rješavanje problema maloljetničke delikvencije. To uključuje lanac: porodica-škola-centri za socijalni rad-policija-tužilaštva-sudovi-izvršenje sankcija. Raditi bilo šta mimo ovog lanca, pojedinačno i selektivno, izgleda mi samo kao privremeno gašenje požara.

Posebna priča odnosi se na lokalne zajednice. Svi su saglasni u mišljenju da su kazneno - popravni domovi ili zatvori nužni i prijeko potrebni, ali ne u njihovoj sredini.

Članovima Predsjedništva BiH ne dolaze molbe za pomilovanja krivičnih djela maloljetničkog kriminala, ali čim sam postao član Predsjedništva BiH svojim kolegama u Predsjedništvu i nadležnim organima precizno sam rekao da NIKADA neću dati pomilovanje počiniocima krivičnih djela iz oblasti:

- prometa i proizvodnje narkotika
- seksualnih delikata
- ratnih zločina
- napada na vjerske objekte, službenike i vjernike

Jednostavno, moj lični stav je da počinioci ovakvih dijela ne zaslužuju pomilovanja.

No, hajdemo malo o drugim temama.

Jučer se desilo ono što su svi očekivali, samo neko je imao hrabrosti sebi to priznati, a neko nije. Kosovska skupština proglasila je nezavisnost Kosova. Nažalost, konačno rješenje kosovskog pitanja nije rezultat sporazuma između Beograda i Prištine, što će konstantno predstavljati prepreku uspostavljanju normalnih odnosa. Kada se spominje Kosovo često se spominje i "para mi uši" riječ "krivica", a po našem balkanskom običaju uvijek je neko drugi kriv.

Mislim da je sada kontraproduktivno ulaziti u analizu bilo čije krivice ili nevinosti. Jednostavno, ono što se desilo jučer predstavlja završni čin, odnosno rezultat slijeda ružnih događaja na ovim prostorima u zadnjih dvadesetak godina.

Nezavisnost Kosova predstavlja jedno traumatično iskustvo i za Srbiju i za Srbe uopšte, zbog njihovog historijsko-emotivnog odnosa prema Kosovu. Tu ne treba biti zlurad, ne treba likovati i radovati se tome, to ne treba gledati kao neku zasluženu kaznu Srbiji. To je jednostavno rezultat i odraz političkih procesa, odnosno rezultat stanja i realiteta u tom području.

Iz tih razloga, moj lični stav je da BiH, s obzirom na specifičnu unutrašnju strukturu, uopšte nema potrebe da žuri sa bilo kakvim ishitrenim koracima ili postupcima, jer kao prvi susjed Srbije moramo o tome voditi računa. U krajnjem slučaju jedna trećina bosanskohercegovačke populacije ima emotivan i senzibilan odnos prema tom pitanju i ne treba nikome namjerno i zlobno zabijati "prst u oko".

Vođenje vanjske politike u nadležnosti je Predsjedništva BiH i u toj oblasti sve odluke se moraju donositi konsenzusom sva tri člana Predsjedništva. Kada je riječ o nekim eventualnim inicijativama i odlukama o priznanju Kosova, mišljenja sam da se tim pitanjem, zbog stava gosp. Radmanovića, barem u narednom periodu neće bespredmetno diskutovati i opterećivati se time.

Što se tiče nekih reakcija u Republici Srpskoj, smatram da smo takve reakcije mogli i očekivati. Naravno, uvijek će neko probati emotivne naboje pretočiti u neki svoj dnevno-politički interes, međutim to nema nekog direktnijeg utjecaja na BiH. Bilo bi samo jako loše ako bi se sada, po našem običaju, narednih nekoliko mjeseci potrošilo na raznorazne diskusije povodom Kosova, i na beskorisna prepucavanja tipa "sada ćemo se mi otcijepiti" , odnosno "genocidnu tvorevinu treba ukinuti da se ne otcijepi". Mislim da, u cilju poboljšanja i kvaliteta života naših građana, moramo riješiti stotine nagomilanih unutrašnjih problema i konkretnih obaveza. Priče i lamentiranja u stilu destabilizacija, napetost, kriza, tenzije, samo su loši izgovori da se, po običaju, ništa ne uradi.

I na kraju, pošto sam dobio mnogo pitanja koja se odnose na, navodno moj, otvoreni profil na facebook-u, samo da vas obavijestim da ja nikada nisam otvorio svoj profil na toj stranici. Imam svoj blog, a na facebook-u" nikada nisam bio čak ni kao posjetitelj.

Ovom prilikom spomenuo bih svoj današnji sastanak sa Rankom Krivokapićem, predsjednikom Skupštine Crne Gore. Znate, u ovome poslu imate 90 % stvari koje morate uraditi i u kojima više- manje i ne uživate, ali svaki sastanak sa gosp. Rankom Krivokapićem spada u onih 10 % u kojima stvarno uživam. Meni stvarno predstavlja užitak susresti se i razgovarati sa nekim ko je, pod broj jedan, iskreni i potvrđeni prijatelj BiH, a pod broj dva, neko ko u potpunosti sve razumije. Znate, to vam je kada sa nekim ne morate ni pet riječi progovoriti, ali se u potpunosti razumijete. Taj čovijek je naš iskreni i dokazani prijatelj.

Također, danas sam imao susret i sa srbijanskim ambasadorom u BiH Grujicom Spasovićem, koji je dobar čovjek, nije političar i diplomata po vokaciji, ali se prihvatio tog posla. I on zna da nekada mora zastupati neodbranjive stavove. Tom prilikom ambasador Spasović mi je uručio pismo srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koje se odnosi na situaciju oko Kosova.

Ponovio sam mu još jednom, i to precizno, da BiH u narednom periodu neće priznati nezavisnost Kosova i da u Predsjedništvu BiH postoji konsenzus oko toga. Naglasio sam da je razlog za takav stav to što, u ovom trenutku, gotovo jedna trećina stanovništva u BiH ne podržava otcjepljenje Kosova.

Ipak i pored svega, moja, kao i obaveza svih onih koji su izabrani i koji se trenutno nalaze na bilo kojoj funkciji u ovoj državi je da poštuju i uvažavaju volju građana ove zemlje a ne samo volju svojih glasača.

Još 12 dana do proslave šesnaeste godišnjice nezavisnosti BiH.

Novembar 2007, otvaranje izlozbe \
Novembar 2007, otvaranje izlozbe "Jajce - kraljevski grad"


<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
593743

Powered by Blogger.ba