Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

28.04.2008.

ČAS ISTORIJE...

Protekle sedmice posjetio sam dva mjesta značajna za istoriju Bosne i Hercegovine, ali ne samo Bosne i Hercegovine nego, nadam se da nisam pretenciozan, mjesta koja su značajna i za Evropu. Riječ je o "spomenicima" koji simbolišu antifašističku borbu, borbu protiv zla, zločina, fašizma, šovinizma...!

Povodom 63. godišnjice proboja logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac posjetio sam Spomen-područje Donja Gradina, kojom prilikom sam položio vijence na centralni i na spomenik "Topola užasa", te odao počast nevinim žrtvama ustaških zločina i zvjerstava na najvećem stratištu u sistemu jasenovačkih logora smrti. Na taj dan, 22. aprila 1945. godine, oko šest stotina logoraša je krenulo u proboj iz koncentracionog logora Jasenovac, ali ih je preživjelo manje od stotinu.

Bez obzira koliko svako od nas misli da se u životu svega nagledao i da je svašta prošao, dolazak na ovakvo mjesto, kod mene, uzrokuje nemir, nevjericu, gnjev, bijes.

I nakon povratka iz Donje Gradine ne mogu prestati razmišljati o tome kakve su to zvijeri, kakvi su to neljudi, koji su mogli hladnokrvno, između ostalog, maljem u potiljak ubijati djecu sa Potkozarja, ili generalno, djecu kojima je jedini "grijeh" taj što su bili Srbi, Jevreji, Romi, djecu starosti od 4 do 12 godina.

Kakva je to ideologija i kakvi su to ljudi koji su od ubijenih zatvorenika odsijecali dijelove tijela koji su "najpogodniji" za pravljenje sapuna. Jesu li zlikovci imali svoju djecu? Kako su se ponašali prema svojoj djeci, kako su ih gledali kada bi došli sa klanja "tuđe" djece, da li su se radovali svojoj djeci, da li su brinuli ako su njihova djeca prehlađena, imaju ospice, da li su svojoj djeci donosili poklone i igrali se sa njima, a sve nakon klanja "tuđe" djece! Za Boga miloga, jesu li to uopće bili ljudi!?

Mučenja, klanja, masakriranja logoraša - koji su to bili samo zato što se drugačije zovu ili zato što su bili protiv fašizma, nešto je što niti jedan iole normalan čovjek ne može shvatiti.

Sasvim je normalno da svakom razumnom čovjeku "mrak padne na oči" kada, danas, neko počne veličati i pravdati tzv. "borce za svoj narod", nekakve Crne Legije i Ravnogorce, koji su u toj "odbrani" nemilosrdno i hladnokrvno ubijali i klali druge, ali i svoje koji nisu mislili isto kao i oni.

Posebno mi je bilo teško, sa nevjericom i konfuzijom u glavi, povući paralelu da su se slična zvjerstva dešavala i u zadnjem ratu. Kako sam samo bio naivan misleći da se Jasenovci, Donje Gradine, Višegrad i njegova ćuprija, hercegovačke jame,... više ne mogu desiti!

Mislio sam da je nemoguće da se dese Srebrenica, Prijedor, Kozarac, Višegrad, Foča, Korićanske stijene,...! To su zaista stvari koje me ostavljaju bez riječi i bez bilo kakvog logičkog zaključka, u nevjerici i muci sa tjeskobom u grudima.

U subotu sam bio u Jablanici na obilježavanju 65. godišnjice Bitke na Neretvi. Ovaj boravak mi je malo razbio mučninu koju sam osjećao od obilaska Donje Gradine i to u smislu da je u vrijeme, dok su se dešavali najstrašniji zločini, ipak postojala snaga i ideja koja se borila protiv zla i na kraju pobijedila čisto zlo.

Zlo izaziva drugo zlo, a jedino efikasno sredstvo protiv zla u Drugom svjetskom ratu bio je antifašizam. Antifašisti su dobili rat jer su bili jedinstveni i vođeni idejom borbe protiv zla.

Mislim da se tu, u krajnjoj liniji, nije radilo ni o kakvoj ideologiji jer, recimo, oko 40 % boraca na Neretvi bili su Dalmatinci, kojih je i u Subotu bilo jako puno na proslavi.

Koja je to ideologija mogla da pokrene nekog Dalmatinca da sa nekog ostrva dođe i pogine na Neretvi. Nikakva...

Tu se, po mome mišljenju, radilo samo o želji za borbom protiv zla i to iskonskog zla koje ih je tada sve okruživalo i to po cijenu života.

U prilog ovome ide i detalj da tada nije bilo medija koji bi propagirali partizansku borbu, nego samo medija u službi okupatora koji su nastojali isprati mozak narodu.

Jedina propaganda među narodom, u to vrijeme, bilo je šaputanje da tamo negdje u Bosni postoji neka vojska koja se bori protiv okupatora i domaćih izdajnika i to jedinstveno, bez obzira na vjeru i naciju.

Nije patetika, ali ipak je trebalo imati političke mudrosti i hrabrosti pa u jeku ustaških i četničkih zločina uključiti Dalmatince u brigade u kojima su partizani većinom bili Srbi i obrnuto, da zajednički ginu u Bici na Neretvi, za spas ranjenika, i to na području gdje ih većina nikada prije toga u životu nije bila, na području za koje uopšte nisu znali gdje se nalazi.

Jedan novinar me je u Jablanici pitao o Titu, nešto u smislu kako sam to ja poštovatelj njegovog lika i djela. Nisam ja nikakav slijepi poštovatelj lika i djela druga Tita. Ja bih mu imao mnogo stvari prigovoriti zbog grešaka koje je počinio, ali mu je jedno neosporno, a to je taj njegov antifašizam koji je, u krajnjem slučaju, i danas jedan od osnovnih postulata svih demokratskih država u svijetu.

Ali o Titu ćemo drugi put.

Donja Gradina, 22.04.2008
Donja Gradina, 22.04.2008


Jablanica, 26.04.2008
Jablanica, 26.04.2008


21.04.2008.

UTISCI...

Prošle sedmice sam boravio u dvodnevnoj radnoj posjeti Češkoj Republici. Tom prilikom sam se susreo sa češkim predsjednikom Vaclavom Klausom. Bio je to ugodan, koristan, iskren i prijateljski razgovor.

Pored službenog dijela posjete, u Pragu sam se susreo i sa našim "dijasporcima" koji žive i rade u Češkoj i mogu vam reći da sam bio veoma prijatno iznenađen. Naša dijaspora broji oko 2.000 ljudi koji su, većinom, izuzetno uspješni poslovni ljudi, od kojih mnogi već imaju investicije u BiH. Posebno me je pozitivno iznenadilo što naša dijaspora u Češkoj nije nacionalno podijeljena i što održavaju čvrste veze, kako sa našom ambasadom, tako i sa maticom. Mora se znati da je tokom rata, u jednom trenutku, u Češkoj bilo oko 40.000 naših izbjeglica, od kojih se jedan dio vratio u BiH, a drugi otišao u SAD, Kanadu i Australiju. Moji su drugovi biseri rasuti.... što bi rekao Bajaga.

Nije mi bilo ni malo prijatno kada sam se, prvi put, direktno susreo sa našim ljudima koji su se odrekli BiH, a sve iz razloga da bi mogli regulisati svoj radno-pravni status u Češkoj, odnosno da bi mogli nesmetano nastaviti sa biznisom. Stvarno ne mogu da shvatim mentalni sklop pobornika i politički interes zadržavanja tog člana 17. Zakona o državljanstvu.

U sjedištu Radija Slobodne Evrope imao sam sastanak sa urednicima redakcija za Jugoistočnu Evropu. Zadovoljstvo je bilo razgovarati i diskutovati sa vrhunskim profesionalcima novinarske profesije.

U praškom muzeju "Kampa" svečano sam otvorio veliku izložbu Safeta Zeca, jednog od naših najboljih slikara koji živi i radi u Sarajevu, Veneciji i Počitelju. Bila je to odlična izložba njegovih novijih radova, a prema riječima domaćina, na nekom otvaranju odavno nije bilo tako mnogo gostiju. Inače, izložba je realizovana uz finansijku pomoć českih firmi, od kojih su neke u vlasništvu naših ljudi, a organizovalo ju je nekoliko entuzijasta, uz pomoć naše ambasade, za koju stvarno imam samo riječi hvale. Mali tim, šest ljudi, a rade kao da ih je pet puta više.

Što se tiče samog umjetnika i izloženih djela, moj je lični utisak da su nove slike malo tamnije i mračnije, sa manje vedrine nego ranije. To je i razumljivo ako uzmemo u obzir ratna dešavanja, tragedije i lične drame koje su pratile sve nas i koje sigurno utječu na tako senzibilne osobe kao što je Safet Zec. Inače, po mom ukusu, izboru ili šta god to već bilo, među najvećim svjetskim umjetnicima, umjetnicima svih vremena, ako se uopšte umjetnost i umjetnici mogu tako svrstavati, nalaze se i dva bosanskohercegovačka umjetnika ¬- Safet Zec i Meša Selimović. Zecove slike "prozora", "krošnji", "dvorišta bosanskih kuća" i Mešini "Derviš i smrt" i "Tvrđava" su vrhunska umjetnička djela, naša bosanskohercegovača, ali i svjetska blaga. Znam da ovom konstatacijom pravim jednu vrstu "opasne" greške, izdvajajući samo dva umjetnika, jer poznato je da se "o ukusima ne raspravlja", ali samo iznosim svoj vrlo subjektivan stav!

Sto se tiče Češke, koja nam je prijateljska zemlja, mogu reći da ima 11 miliona stanovnika sa samo oko 5 % nezaposlenih. Drugim riječima, to se smatra kao da nema nezaposlenih. Prosječna plata je oko 550 eura a u Pragu oko 700 eura. Kako su mi rekli, Prag, grad koji ima oko 2 miliona stanovnika, godišnje posjeti oko 7 miliona turista. To je kao kada bi Sarajevo godišnje posjećivalo 1,5 do 2 miliona turista.

Glavni cilj im je rast ekonomske proizvodnje i izvoza te jačanje svoga položaja unutar EU i NATO-a. To su ciljevi oko kojih niko ne raspravlja i ne diskutuje, to je nešto što se podrazumijeva. E, sada zamislite kako izgleda kada nekome sa takvom orijentacijom trebate objasniti "probleme u reformi policije" u BiH!!!

Što se tiče ostalih stvari, novi Edo Maajka dobar skroz. Nije pao u kvalitetu.

U subotu, 26.04. ću biti u Jablanici pošto se, pod mojim visokim pokroviteljstvom, održava manifestacija obilježavanja 65 godina Bitke za ranjenike. Stvarno mi je uvijek zadovoljstvo obići mjesta na kojima smo "namlatili" domaće izdajnike.

Vidimo se u Jablanici...

Susret sa dijasporom
Susret sa dijasporom


Otvaranje izložbe Safeta Zeca
Otvaranje izložbe Safeta Zeca


07.04.2008.

MORAL I OSTALO...

Jučer je u Sarajevu obilježen 6 April, datum koji je u nekoliko navrata imao izuzetan značaj za Sarajevo. Meni je, naravno, najbliži i jedini u sjećanju onaj iz 1992 godine. Cijeli dan motam film unazad i stvarno ne mogu da vjerujem da sam tada bio 1000 % ubijeđen da je rat, makar u Sarajevu, nemoguć. Ne mogu sam sebe da proniknem. Da li je u pitanju bila naivnost, neinformisanost, glupost, optimizam, stvarno nemam pojma. Zvuči još gore da sam se čak sa rođenim ocem svađao kada mi je on pola godine prije toga u nekoliko navrata govorio da je vrijeme da se kupe puške. Nisam vjerovao da je moguće i... ništa...onda zaglavim četiri godine u rovu sa puškom.

Što se tiče morala, tu sam mislio na prijedlog ZAKONA O PLAĆAMA I NAKNADAMA U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE. Neki ljudi, stvarno, ili nemaju veze sa realnošću, ili precjenjuju svoj rad, ili su... ne znam ni ja šta! Najviše mi smetaju dvije stvari:

Prvo, visina primanja "običnih" ljudi i penzionera koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Ja svom ocu, čija je penzija 300 KM, zaista ne mogu objasniti šta to oni tako značajno rade i kakve to bitne rezultate postižu za toliki novac. Naravno tu se ne smiju zaboraviti naknade za odvojen život, dnevnice, kilometraža, topli obrok, regresi, razni upravni i nadzorni odbori, komisije itd. Moral je vrlo čudna i fleksibilna kategorija kod nas.

Drugo, jako mi smetaju ponižavajuće mali koeficjenti koji su predviđeni za vojnike, policajce i granične policajce i generalno za ljude sa srednjom školskom spremom. Ne mogu da se otmem utisku da neko namjerno želi destimulisati i demoralisati te ljude u obavljanju njihovog posla, odnosno da neko ne želi da država jača.

Čitao sam prijedlog ZAKONA O SPORTU U BiH i vidim da u tom zakonu nisu eksplicitno, u pravima, izjednačeni, recimo olimpijci i paraolimpijci. U svim normalnim državama paraolimpijska medalja je izjednačena sa "običnom" olimpijskom medaljom. Opet se vraćamo na temu morala i humanosti. Ako ništa drugo naši "zakonodavci" su mogli prepisati neki dobar zakon, poput, recimo, Zakona o športu Republike Hrvatske.

Dosta o ovim tegobnim temama. Evo nešto lijepo. U subotu sam bio u Fojnici kojom prilikom sam svečano otvorio novoobnovljeni muzej i biblioteku franjevačkog Samostana sv. Duha. Bez pretjerivanja se može reći da je to zaista nešto što vrijedi vidjeti, jer tek onda shvatamo istinsku vrijednost franjevaca u BiH. Naime, da nema franjevaca, između ostalog, sigurno bi bili uništeni mnogi vrijedni eksponati i preko 40.000 knjiga koji predstavljaju neprocjenjivo blago ne samo franjevaca, katolika ili samo Hrvata ili samo Fojnice, već nacionalno blago BiH koje oslikava njenu stoljetnu istoriju i tradiciju.

Stvarno bih svakome preporučio da obiđe muzej i biblioteku jer se zaista ima šta vidjeti. Posebno mi je simpatično što je u sklopu samostana otvorena i mala prekrasno uređena konoba, koju također treba vidjeti i kojoj se služe samo domaći proizvodi.

Sa fra Mirkom Majdandzicem u Fojnici
Sa fra Mirkom Majdandzicem u Fojnici


<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
590236

Powered by Blogger.ba