Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

28.04.2008.

ČAS ISTORIJE...

Protekle sedmice posjetio sam dva mjesta značajna za istoriju Bosne i Hercegovine, ali ne samo Bosne i Hercegovine nego, nadam se da nisam pretenciozan, mjesta koja su značajna i za Evropu. Riječ je o "spomenicima" koji simbolišu antifašističku borbu, borbu protiv zla, zločina, fašizma, šovinizma...!

Povodom 63. godišnjice proboja logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac posjetio sam Spomen-područje Donja Gradina, kojom prilikom sam položio vijence na centralni i na spomenik "Topola užasa", te odao počast nevinim žrtvama ustaških zločina i zvjerstava na najvećem stratištu u sistemu jasenovačkih logora smrti. Na taj dan, 22. aprila 1945. godine, oko šest stotina logoraša je krenulo u proboj iz koncentracionog logora Jasenovac, ali ih je preživjelo manje od stotinu.

Bez obzira koliko svako od nas misli da se u životu svega nagledao i da je svašta prošao, dolazak na ovakvo mjesto, kod mene, uzrokuje nemir, nevjericu, gnjev, bijes.

I nakon povratka iz Donje Gradine ne mogu prestati razmišljati o tome kakve su to zvijeri, kakvi su to neljudi, koji su mogli hladnokrvno, između ostalog, maljem u potiljak ubijati djecu sa Potkozarja, ili generalno, djecu kojima je jedini "grijeh" taj što su bili Srbi, Jevreji, Romi, djecu starosti od 4 do 12 godina.

Kakva je to ideologija i kakvi su to ljudi koji su od ubijenih zatvorenika odsijecali dijelove tijela koji su "najpogodniji" za pravljenje sapuna. Jesu li zlikovci imali svoju djecu? Kako su se ponašali prema svojoj djeci, kako su ih gledali kada bi došli sa klanja "tuđe" djece, da li su se radovali svojoj djeci, da li su brinuli ako su njihova djeca prehlađena, imaju ospice, da li su svojoj djeci donosili poklone i igrali se sa njima, a sve nakon klanja "tuđe" djece! Za Boga miloga, jesu li to uopće bili ljudi!?

Mučenja, klanja, masakriranja logoraša - koji su to bili samo zato što se drugačije zovu ili zato što su bili protiv fašizma, nešto je što niti jedan iole normalan čovjek ne može shvatiti.

Sasvim je normalno da svakom razumnom čovjeku "mrak padne na oči" kada, danas, neko počne veličati i pravdati tzv. "borce za svoj narod", nekakve Crne Legije i Ravnogorce, koji su u toj "odbrani" nemilosrdno i hladnokrvno ubijali i klali druge, ali i svoje koji nisu mislili isto kao i oni.

Posebno mi je bilo teško, sa nevjericom i konfuzijom u glavi, povući paralelu da su se slična zvjerstva dešavala i u zadnjem ratu. Kako sam samo bio naivan misleći da se Jasenovci, Donje Gradine, Višegrad i njegova ćuprija, hercegovačke jame,... više ne mogu desiti!

Mislio sam da je nemoguće da se dese Srebrenica, Prijedor, Kozarac, Višegrad, Foča, Korićanske stijene,...! To su zaista stvari koje me ostavljaju bez riječi i bez bilo kakvog logičkog zaključka, u nevjerici i muci sa tjeskobom u grudima.

U subotu sam bio u Jablanici na obilježavanju 65. godišnjice Bitke na Neretvi. Ovaj boravak mi je malo razbio mučninu koju sam osjećao od obilaska Donje Gradine i to u smislu da je u vrijeme, dok su se dešavali najstrašniji zločini, ipak postojala snaga i ideja koja se borila protiv zla i na kraju pobijedila čisto zlo.

Zlo izaziva drugo zlo, a jedino efikasno sredstvo protiv zla u Drugom svjetskom ratu bio je antifašizam. Antifašisti su dobili rat jer su bili jedinstveni i vođeni idejom borbe protiv zla.

Mislim da se tu, u krajnjoj liniji, nije radilo ni o kakvoj ideologiji jer, recimo, oko 40 % boraca na Neretvi bili su Dalmatinci, kojih je i u Subotu bilo jako puno na proslavi.

Koja je to ideologija mogla da pokrene nekog Dalmatinca da sa nekog ostrva dođe i pogine na Neretvi. Nikakva...

Tu se, po mome mišljenju, radilo samo o želji za borbom protiv zla i to iskonskog zla koje ih je tada sve okruživalo i to po cijenu života.

U prilog ovome ide i detalj da tada nije bilo medija koji bi propagirali partizansku borbu, nego samo medija u službi okupatora koji su nastojali isprati mozak narodu.

Jedina propaganda među narodom, u to vrijeme, bilo je šaputanje da tamo negdje u Bosni postoji neka vojska koja se bori protiv okupatora i domaćih izdajnika i to jedinstveno, bez obzira na vjeru i naciju.

Nije patetika, ali ipak je trebalo imati političke mudrosti i hrabrosti pa u jeku ustaških i četničkih zločina uključiti Dalmatince u brigade u kojima su partizani većinom bili Srbi i obrnuto, da zajednički ginu u Bici na Neretvi, za spas ranjenika, i to na području gdje ih većina nikada prije toga u životu nije bila, na području za koje uopšte nisu znali gdje se nalazi.

Jedan novinar me je u Jablanici pitao o Titu, nešto u smislu kako sam to ja poštovatelj njegovog lika i djela. Nisam ja nikakav slijepi poštovatelj lika i djela druga Tita. Ja bih mu imao mnogo stvari prigovoriti zbog grešaka koje je počinio, ali mu je jedno neosporno, a to je taj njegov antifašizam koji je, u krajnjem slučaju, i danas jedan od osnovnih postulata svih demokratskih država u svijetu.

Ali o Titu ćemo drugi put.

Donja Gradina, 22.04.2008
Donja Gradina, 22.04.2008


Jablanica, 26.04.2008
Jablanica, 26.04.2008


<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
576084

Powered by Blogger.ba