Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

27.06.2008.

EURO 2008 i GAVRILO...

Top-tema prošle sedmice je bilo navijanje, odnosno "proslavljanje" pobjede i poraza u utakmici Hrvatska - Turska u pojedinim gradovima u BiH. Ko će za koga navijati njegovo je lično pravo izbora i tu ne može niko nikome ništa određivati. Međutim, slaviti ili tugovati poslije utakmice, pa se pokušati obračunati sa "onima drugima" je maloumno. Generalno govoreći, tu se sveukupno radi o nekoliko stotina huligana u BiH, od koji je veliki broj maloljetnika, a koji su, u principu, te noći život najviše zagorčali svojim mirnim sugrađanima. Koliko se samo djece tu noć probudilo i rasplakalo zbog divljanja "navijača".

Što se tiče reakcije policije, pozitivno me je iznenadila njena priprema da se spriječe eventualni sukobi navijačkih grupa, međutim, mislim da to nije bilo dovoljno, s obzirom da su dozvolili da se te grupe uopće formiraju. Imajući u vidu čime sve raspolažu, mislim da je policija ipak reagovala previše mlako i oprezno.

Tu se vjerovatno radi o već općepoznatom strahu policije od prekoračenja ovlasti i tu ih treba razumjeti, ali da neko priđe i baci na policijsko vozilo kamen od 10 kg - e, to ne shvatam. Smatram da će ipak jednom policija morati početi da se radikalno razračunava sa navijačkim huliganima.

Na kraju, za ne povjerovati je kako se najljući protivnički navijači vole kada se nađu uhapšeni u policijskoj stanici, prosto jedni druge sažalijevaju u smislu "šta ih je snašlo i otkud svi oni tu".

Neki dan sam pročitao izjavu jednog političara da je Gavrilo Princip bio terorist. Ne mogu da vjerujem kakvim sve glupostima ljudi pokušavaju zaraditi političke poene. Ma, izbori su čudo.

Pričati i radikalno davati ocjene o nečemu što se dogodilo prije 94 godine, a ne poznavajući tadašnje društvene okolnosti, iz današnje perspektive je u najmanju ruku neozbiljno od političara. To je pitanje prvenstveno za historičare, ali koji nikada sebi kao stručnjaci neće dozvoliti da daju kvalifikacije tipa "terorist ili rodoljub", kao što to rade političari.

Gavrilo Princip je dio naše historije i mi od toga ne možemo pobjeći, možemo ga voljeti ili mrziti, ali ma kakav bio, ne možemo od njega pobjeći, niti trebamo bježati. Civilizirane zemlje od takvih historijskih događaja prave samo turističke atrakcije i zarađuju pare, dok mi raspravljamo je li bio rodoljub (srpski političari) ili terorist (bošnjački i hrvatski političari).

Najbolji primjer je, recimo, groblje američkih vojnika u Normandiji, koji su poginuli tokom oslobađanja Evrope. Groblje se nalazi blizu grada Caena (veličine Zenice) i svake ga godine obiđe preko MILION turista.

Recimo, u Budimpešti je jedno od najposjećenijih mjesta Park kipova. Poslije pada komunizma, Mađari su sve soc-realističke kipove prebacili na jedno mjesto i od toga napravili muzej na otvorenom (Szoborpark), turističku atrakciju Budimpešte, te tako zarađuju pare. Naravno, za razliku od nas, nisu uništili niti jedan spomenik.

Ima još milion primjera od čega sve svijet pravi turističke atrakcije i zarađuje pare, dok je kod nas pitanje – "terorist ili rodoljub".

Dobio sam dva pitanja vezana za Dakotu i moju otvorenost na blogu.

Što se tiče Dakote, taj avion je za Francuze na nivou nacionalnog blaga. Renovirali su ga i izložili na centralnom mjestu u memorijalnom centru. Iskreno govoreći, mislim da smo uradili pravu stvar, jer taj avion njima jako puno znači i siguran sam da bi kod nas propao. Ne zaboravite da kod nas "najnormalnije" unište, spale, helikopter ispred Historijskog muzeja u Sarajevu a koji je letio tokom rata u BiH.

Blog mi se sviđa zato što na ovaj način imam direktnu komunikaciju sa ostalim blogerima, te mogu pisati o temama koje nekad nisu interesantne za medije, a što je prednost ove vrste komunikacije. Druga stvar je što uvijek postoji rizik da vas u medijima pogrešno interpretiraju, a inače ni u kom slučaju ne izbjegavam medije, nego samo vodim računa da se podjednako pojavljujem u svim medijima.

16.06.2008.

EUROPA/EVROPA...

Bosna i Hercegovina danas potpisuje Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. To je izuzetno važan, prvi ozbiljni, korak ka evropskim integracijama, odnosno prvi ugovorni odnos BiH kao države sa EU.

Mnogo se pompe i prašine diglo oko ovog Ugovora, a većina građana o tome zna samo kroz šture izjave bh. zvaničnika. Iz tog razloga ću, jednostavnijim jezikom, opisati o čemu se tu zapravo radi.

Prije toga ću se osvrnuti na jedan drugi dokument koji je BiH nedavno dobila od EU a riječ je o "Mapi puta za liberalizaciju viznog režima sa BiH". Mapa puta je, jednostavno govoreći, spisak uslova koji BiH mora ispuniti da bi došlo do liberalizacije viznog režima od strane zemalja članica EU. U tome aktu je precizirano tridesetak zahtjeva od strane EU koje BiH mora ispuniti. Institucije EU će, vrlo ozbiljno, procjenjivati zakonsko regulisanje tih zahtjeva, te njihovo provođenje u praksi. Znači, nema šanse za naše sitne prevare tipa donijeli smo zakon, formalno, ali ga niko ne poštuje niti primjenjuje.

Da ne bi bilo neke mistifikacije vezano za ovaj dokument, isti svi možete pogledati -  "MAPA PUTA ZA LIBERALIZACIJU VIZNOG REŽIMA SA BOSNOM I HERCEGOVINOM".

Mislim da se nakon čitanja ovog dokumenta može shvatiti da je za njegovu primjenu potrebna veoma ozbiljna i jaka država, te da nema niti jednog milimetra prostora za bilo kakve improvizacije. Sada je sve do nas! 

Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju je prvenstveno ekonomski ugovor za čiju su primjenu neophodne političke reforme. U tome grmu leži zec. Ugovor ima oko 1.000 stranica. Oko 10 % Ugovora zauzimaju tekstualne i normativne odredbe dok je sve ostalo precizan spisak, odnosno tabele u kojima se navodi za koje će proizvode iz EU Bosna i Hercegovina, danom stupanja na snagu Ugovora, sniziti carine za 50 %, odnosno u potpunosti ih ukinuti do 01.01.2009, odnosno 2010 godine.  

Da vas ne opterećujem detaljima, ali u Ugovoru se nalaze precizno navedena imena na stotine vina, alkoholnih proizvoda (zaštićenog porijekla iz svake zemlje članice EU), voće, meso, svi industrijski proizvodi (od traktora, mašina za suđe, skija za snijeg i vodu do oružja i šavnih i bešavnih cijevi) na koje će se odnositi smanjenje i ukidanje carina. Jednom riječiju, skoro sve vrste industrijskih i poljoprivrednih proizvoda. 

Šta to znači za nas? U prvom trenutku, neki uvozni proizvodi će pojeftiniti jer će se ukinuti i smanjiti carine. Istovremeno, to će biti svojevrstan udarac domaćoj industriji koja, većinom, nije konkurentna po cijeni i kvalitetu proizvodima iz EU. Industrija će, u početku, zapasti u svojevrsnu krizu, neki neće preživjeti a oni koji misle opstati morat će se prilagoditi standardima i kvalitetu EU da bi mogli izvoziti proizvode.

Napominjem da za svaki od hiljade navedenih proizvoda postoje posebni akti i standardi koji se moraju ispuniti. Tu počinje glavobolja.

Nama niko neće ograničavati da bilo šta od navedenoga izvozimo u EU ukoliko smo odgovarajući kvalitetom i cijenom. Bespredmetno je nešto izvoziti ako nemamo kupca.

Poljoprivreda je veliki problem jer sve države EU, kao ozbiljne države, izdvajaju veliki novac kao pomoć, subvencije svojim poljoprivrednicima čime se održava cijena proizvoda na jednom nižem i konkurentnijem nivou. Toga kod nas nema, odnosno ima jako malo, tako da su skoro svi naši poljoprivredni proizvodi skuplji od onih iz EU. Opet je do nas i države.

Poseban je problem što mi nemamo laboratorije neophodne za certificiranje poljoprivrednih i veterinarskih proizvoda, kako bi isti ispunjavali standarde EU da bi se mogli izvesti na tržište EU. Znači ne možemo izvesti te proizvode na njihovo tržište ukoliko nam certifikat ne izda neka certificirana slovenačka ili hrvatska laboratorija odnosno agencija.  

Ukratko, u prvom periodu ovaj Ugovor će pojeftiniti neke proizvode iz uvoza za široke potrošače, naša industrija i poljoprivreda će doći u težu situaciju, a na kraju će se morati prilagođavati standardima EU ako misle da prežive. Tu je kvaka, jer se pored ekonomskog načina rada mora mijenjati, kako legislativa, tako i politički ambijent. Na primjer, EU ne radi sa kantonalnim ili entitetskim ministarstvima poljoprivrede ili industrije već samo sa državnim kojeg, vidi čuda, nema! 

Dugoročno, ovaj Ugovor će omogućiti razvoj, prosperitet i ekspanziju onih subjekata koji uspiju da se prilagode i usvoje standarde EU i koji budu konkurentni na tržištu. Opet je sve do nas! 

Što se tiče neophodnih političkih reformi, one se u principu svode na usvajanje 1.200-1.400 zakona, pravila i normi EU. Nije problem usvojiti pravila nego je problem primjenjivati ih. Tu EU neće imati milosti, pošto je Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju UGOVOR što podrazumijeva,  između ostalog, i obaveze za ugovorne strane.

Opet je sve do nas!  

Prošle sedmice sam prisustvovao svečanosti povodom obilježavanja godišnjice iskrcavanja saveznika u Normandiji (D-day). Tom prilikom sam i svečano domaćinima poklonio avion Dakotu iz kojeg su iskakali saveznički padobranci, a koji je BiH darovala Francuskoj.

Oduševilo me je sa koliko se ljubavi i poštovanja domaćini odnose prema tome avionu i koliko im mnogo on znači. Ceremonija je bila spektakularna, a ja sam se lično osjećao punog srca kada sam na svakom koraku, ravnopravno sa svim savezničkim zastavama, gledao i našu zastavu. Pogotovo je zadivljujuće bilo vidjeti, na takvom mjestu, ponos Evrope na svoju borbu protiv fašizma kao i beskompromisan odnos prema istoj i sličnim ideologijama. 

Mislio sam da ovo što slijedi ne spominjem, ali iz nekog razloga moram!

U Petak sam vidio jednu izuzetno hrabru i pametnu djevojčicu iz Srebrenika koja se zove Jasmina Smajlović. Teško je bolesna! I svjesna je toga! Način na koji se ona suočava sa tim, njena volja, energija, ineteligencija, "borbenost", vjera u sebe, su fascinantni! Takve osobe se rijetko sreću u životu! Želim joj ozdravljenje, zapravo želim joj sve ono što želim i svojoj kćerki! Susret sa njom od mene je napravio boljeg i, mislim, pametnijeg čovjeka! 

Ovom prilikom molim sve blogere da maloj Jasmini i njenjoj hrabroj majci Indiri, požele puno snage i brzo ozdravljenje!
Normandija
Normandija


05.06.2008.

KAMPUS...

Prije nekoliko dana sam posjetio «Terapijsku zajednicu - Kampus Kantona Sarajevo», odnosno komunu za liječenje ovisnika, smještenu u Rakovici u blizini Sarajeva. Ovo je bila jedna od posjeta koja je kod mene izazavala dijametralno suprotna osjećanja. Nije ni malo lako vidjeti i čuti priče o groznim posljedicama koje izaziva droga. Nešto slično kao kada granata uleti kroz prozor - nema čitavih, samo mrtvih i teško ranjenih. Mrtvi i ranjeni u ovom slučaju su pojedinac, porodica, okolina, karijera, posao, djeca, roditelji, ma ne postoji segment života koji droga ne uništava kod ovisnika.

Istovremeno sam bio izuzetno sretan vidjevši entuzijazam i elan sa kojima uposlenici prilaze svome poslu. To je posao koji se ni za kakve pare ne može raditi, osim ako se ne voli iskreno. Ovaj Kampus je otvoren u julu prošle godine i prva je terapijska zajednica takve vrste u BiH i okruženju. Raspolaže sa ukupno trideset mjesta namijenjenih za smještaj isključivo muških ovisnika. Ovo je više nego mali broj s obzirom da, kako su mi rekli, već sada imaju popunjen broj prijavljenih za naredne tri godine. Najavili su da uskoro planiraju proširenje kapaciteta za muške ovisnike (za još stotinjak mjesta), ali i izgradnju objekta za ženske ovisnike i objekta za maloljetnike, Kampus je, inače, vrhunski uređen i odiše pravom porodičnom atmosferom, tako da imate utisak da ste došli u jednu veliku porodicu. Kada se čovjek malo odmakne od svakodnevnih obaveza i obiđe jedno takvo mjesto, tek onda shvati šta bi mogla značiti socijalna država u pravom smislu te riječi.

Imajući na umu bolnice, zatvore, policiju, kriminal, sudove i sve ostalo što ovisnost nosi sa sobom ovo je, ako se može tako reći, najsvijetliji dio u lancu pakla droge. Ključna stvar za prevenciju kao i za borbu protiv ovisnosti je porodica, a potom škola. Kada jedno od ovo dvoje zakaže, onda droga ima veliku šansu da uđe u nečiji život.

Kao medicinski i društveni problem, ovisnost o drogama se mora posmatrati kao bolest i u društvu se mora tako tretirati. Protiv ovog zla može se boriti samo jaka i organizovana država, jer kriminal vezan za drogu ne poznaje granice, jezike, narode, nacije, rase, vjere, već samo zaradu. Posebno je uznemirujući podatak da se, kako mi je rečeno u Kampusu, starosna dob ovisnika spustila na 14-16 godina. Također sam čuo šokantan podatak da samo u Sarajevu ima oko 4.000 registrovanih ovisnika, a sam Bog zna koliko još neregistrovanih. Mislim da ustanove poput ove zaslužuju mnogo veću podršku, kako države, tako i cijelog društva.





<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
575038

Powered by Blogger.ba