Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

20.08.2008.

Reprezentacija...

Jučer sam otišao na moju Grbavicu, mislim na stadion, i posjetio našu fudbalsku reprezentaciju. Iskreno govoreći, malo sam se dvoumio da li da odem ili ne, zbog katastrofalnog stanja u i oko NSBiH.

Prateći Olimpijadu u Pekingu čovjek može uživati, ali i pomalo „biti zavidan“ gledajući kako sportisti "ginu" za boje svoje zemlje i kako, ama baš svaka zemlja, podržava i živi za svoje sportiste i njihove uspjehe. To je jedan od razloga zašto sam otišao i sreo se sa našim fudbalerima, i nije mi žao. Ćiro i reprezentacija BiH trebaju našu podršku, samo oni! Nikako rukovodstvo Saveza, koje treba krupne promjene. Momci su mladi, dobri fudbaleri i entuzijasti. Tek kada sam vidio njih, onako mlade i poletne, shvatio sam koliko sam, uslovno rečeno, star.

Što se tiče Ćire, stari stručnjak i šarmer, nije mu lako, ali prihvatio se posla kojeg se prihvatio. Iskusan je i stručan trener sa dovoljno iskustva, mudrosti, ugleda i snage i mislim da nikome iz Saveza neće dozvoliti da mu se miješa u posao.

Koliko sam vidio, uveo je "vojničku" disciplinu, što mi se sviđa, i to posebno zato što je ta vojnička disciplina neophodna u pravljenju jedne nove i mlade reprezentacije. Mislim da će uspjeti izgraditi borbeni duh zajedništva u reprezentaciji BiH. Posebno je važno što će sigurno promijeniti mentalni sklop igrača, na način da shvate da je igrati za državnu reprezentaciju nešto najvažnije, nešto što je stvar nacionalnog i ljudskog ponosa.

Rekao sam mu da ćemo - ukoliko postigne barem pola uspjeha kakvog je postigao sa Hrvatskom- biti presretni, ali da nije problem i izgubiti utakmicu ako se ne stidimo igre naše reprezentacije.

Što se tiče dužine, odnosno kratkoće, priprema interesantno je što su mi rekli, a nisam znao, da evropski klubovi ne puštaju svoje fudbalere duže od dva dana za prijateljske reprezentativne susrete.

Sreo sam i Miralema Pjanića, kako ga zovu "mladog dragulja" koji između treninga vadi CIPS-ovu ličnu kartu i pasoš. Posebno mi je drago što nismo dozvolili da nam, kao do sada, druge zemlje „ispred nosa“ uzmu kvalitetne sportiste.

Šta još reći za večerašnji meč protiv Bugarske. Ništa osim da je najvažnije da se ne stidimo igre naše reprezentacije...ali nije loše i pobijediti.







01.08.2008.

Svašta pomalo...

Pročitao sam neke komentare blogera vezano za moju izjavu u zadnjem postu, vezano za mogućnost ukidanja RS-a. Definitivno, pojedinci ili ne znaju čitati ili nemaju veze sa Ustavom, procedurama i sastavom Parlamenta BiH. Što se tiče sastava i načina Parlamenta BiH, svi oni kojima nije jasno ili ne znaju mogu da pročitaju iz člana IV Ustava BiH, odnosno, iz stava 1 i stava 3, tačka d. Sastav Parlamenta BiH se može ovdje vidjeti i sve je puno jasnije kada se vidi da su, od 14 poslanika iz RS-a, u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, samo 2 poslanika koji nisu Srbi.

Što se tiče mog ličnog stava, ja bih sutra prvi digao ruku za ukidanje RS-ali i FBiH, i to iz hiljadu razloga, međutim, jedno su moj lični stav i želja, a drugo je šta je realno moguće. Sa sadašnjim sastavom Parlamenta BiH nisu moguće nikakve ustavne promjene, bilo koje vrste. Neko možda voli da čuje slatka i nemoguća obećanja, neko možda voli da ga neko slaže po sto puta, ali ja samo pričam ono što je realno moguće, ma koliko to nekome bilo drago ili krivo. Sasvim je druga stvar šta bih ja volio – BiH bez entiteta! Za sada nema dovoljno ruku u Parlamentu BiH koji bi glasali za promjene, kako Ustava, tako i unutrašnje organizacije BiH.

Karadžić je konačno u Hagu. Jedino što me je interesovalo je njegov izgled, pošto su ga "doveli u red". Kao što sam i pretpostavio, sam će se braniti i nastojati, kao i Milošević, da do besvjesti rastegne suđenje. Nadam da su sudije iz tog suđenja naučili školu, te da to neće dopustiti i Karadžiću. Naravno, za koju sedmicu će se i on početi žaliti na zdravstvene probleme, iako je izjavio da je odličnog zdravlja.

Dva su me događaja malo vratila u prošlost. Obilježena je 15-a godišnjica sarajevskog tunela i baš sam računao koliko sam puta prošao kroz njega. Mislim, jedno 15-ak puta, ali moram biti iskren da niti jednom nisam razbio glavu u tunelu. Jedino ne znam šta mi je bilo teže -izlaziti iz Sarajeva kroz tunel ili se vraćati kroz njega. Blato, voda, zagušljiv vazduh, pretežak ranac, bol u leđima, sve me to asocira na tunel. Čudo je šta sve čovjek može izdržati.

Smrt Mate Parlova me je vratila u rano djetinjstvo, kada smo svi bez daha gledali njegove mečeve. Inače sam redovno kao mali ustajao u 3 ujutro i bunovan gledao mečeve Alija, Listona, Frejzera, ali svi smo mi nekako sa posebnim zadovoljstvom gledali Matine mečeve.

I zamalo da zaboravim na izjavu bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna o tome kako BiH prijeti raspad. Međutim, ubrzo će se vidjeti po čijem nalogu i u čijem interesu je lansirao u medijima tu priču. Izgleda da je većina Bosanaca i Hercegovaca već zaboravila da je „besposleni i pijani lord“ bio taj koji je papagajski ponavljao, tokom svog mandata u BiH, da nacionalizam nije problem BiH, a danas nam šalje „dobronamjerna“ upozorenja kako je upravo taj njegov „bezopasni“ nacionalizam glavna opasnost za opstanak BiH! Ma, hajde, Paddy... popusti nas!

<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
578888

Powered by Blogger.ba