Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

02.09.2008.

CRVENI KRIŽ/KRST I PARAOLIMPIJCI...

Protekle sam sedmice posjetio Dječije odmaralište Crvenog križa/krsta u Vogošći i obišao grupu od 54-ero djece iz Milića i Srebrenice, koja su boravila sedam dana na ljetovanju. Malo čudno zvuči “ljetovanje” u Sarajevu, ali ipak, za tu djecu to predstavlja veliku stvar i iskustvo, zato što mnoga od njih ranije nisu bila u prilici doći u Sarajevo. Volim ovakve vrste posjeta i susreta jer se tako najbolje nauče i saznaju neke stvari.

Nakon susreta sa djecom, sastao sam se i sa rukovodstvom Crvenog križa/krsta koji su me informisali o svom radu i aktivnostima.

Crveni križ/krst je organizacija koja je prisutna u životima svih nas, svi znamo za nju, ali većina nas o njihovom radu ne zna gotovo ništa.

Nevjerovatno zvuči podatak da u Kantonu Sarajevo trenutno ima 1.365 korisnika javnih kuhinja, i to samo Crvenog križa/krsta, a procjenjuje se da u Kantonu ima čak oko 5.000 korisnika javnih kuhinja. Kako su mi rekli, taj broj se stalno povećava, a kuhinje Crvenog križa/krsta trenutno imaju još oko 500 kandidata, tzv. “graničnih slučajeva". Cijena pripremanja jednog besplatnog obroka u javnoj kuhinji iznosi dvije marke. Radnim danima su to, uglavnom, variva, dok se za vikend daje suha hrana. Nisam znao, i skoro zaboravih reći, da korisnici javnih kuhinja imaju samo jedan obrok dnevno. Tužno je da neko preživljava sa jednim obrokom dnevno. To su, uglavnom, stariji ljudi koje svi mi svakodnevno srećemo na ulici. Tek kada se čovjek susretne sa takvim stvarima, onda u potpunosti shvata važnost onoga što se zove socijalna država. Što se tiče uposlenka Crvenog križa, mogu reći da su to, zaista, veliki entuzijasti koji se svakodnevno bore da “namaknu” još koji fening jer, inače, nemaju dovoljno sredstava za svoj rad i redovne aktivnosti.

U sezoni grijanja ovom odmaralištu je potrebno oko pet tona mazuta za grijanje, za šta oni još uvijek nemaju sredstava, a odmaralište se mora grijati, jer bi u protivnom hladnoća uništila sve instalacije.

Ipak, nije sve tako crno, jer i pored svih problema u svom radu, obećava podatak da Crveni križ/krst ima mnogo volontera, mladih ljudi, entuzijasta koji su uključeni u sve akcije i aktivnosti. Ipak nismo svi izgubili dušu i srce.

Jučer sam na aerodromu ispratio našu paraolimpijsku reprezentaciju koja je otputovala na Paraolimpijske igre u Pekingu.

Pored takmičarki i takmičara u atletici i streljaštvu, ipak se najviše očekuje od odbojkaša. Znam sve te momke, jer ih redovno pozivam na prijeme u Predsjedništvo BiH i obilazim ih na pripremama pred velika takmičenja, za razliku od pojedinaca koji ih obilaze samo pred izbore.

Stvarno je zadovoljstvo i ponos vidjeti jednu takvu ekipu, koja je u svjetskom vrhu, za razliku od "odličnog" 40. mjesta na koje smo, inače, "navikli" na velikim takmičenjima. Naši odbojkaši su pod velikim pritiskom imperativa pobjede i zlatne medalje, jer su najbolja svjetska ekipa. O njihovom kvalitetu i važnosti najbolje govori podatak da su, u najvećem broju zemalja u svijetu, u potpunosti izjednačena prava i privilegije nosilaca olimpijskih medalja sa nosiocima paraolimpijskih medalja.

Na kraju su mi poklonili reprezentativni dres, a ja sam im svima poželio mnogo sportske sreće. Kako neko reče, nije bitno koja će medalja biti, već je bitno da pobijede u finalu.

Sa djecom iz Milića i Srebrenice
Sa djecom iz Milića i Srebrenice








<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
576788

Powered by Blogger.ba