Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

08.10.2008.

PROĐOŠE I OVI IZBORI...

Konačno su prošli još jedni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. Na blogu namjerno nisam ništa pisao u zadnjih mjesec dana  iz razloga što bi to zlobnici odmah protumačili kao predizbornu kampanju. 

Što se tiče rezultata, jedino što me raduje je činjenica da su po prvi put sve stranke "dobitnici". Naime, nisam još čuo niti jednog lidera da je rekao da mu je stranka podbacila u izbornim rezultatima. Dobro je da su svi zadovoljni, ako ništa drugo onda zato što zadovoljni ljudi ne prave belaje!  

Kada je riječ o izborima, prokomentarisao bih još i slabu izlaznost u velikim gradskim sredinama. Izgleda da je upravo u tim gradskim sredinama Bosne i Hercegovine svojstven neki lažni elitizam koji se svodi na logiku da su izbori za njih  "nešto prljavo" a da se mi, tj. oni, kao bavimo višim vrijednostima u životu. Zanimljivo, i onda takvi lamentiraju narednih godina nad "našom" teškom sudbinom. Kada ovo kažete nekome, on će odmah naći makar pet razloga zašto nije izašao na glasanje, od lošeg vremena, prehlade, apatije, loše "ponude" kandidata, do zauzetosti tog dana, službenog puta, apolitičnosti... Ali šta je tu je, svako je gospodar svoje sreće i budućnosti. Samo je "malo problem u demokratiji" i u tome što se glasovi zbrajaju, pa ispadne veoma često da su neki "drugi" ljudi, ljudi  koje nismo željeli, gospodari našeg života i budućnosti. 

Drago mi je da se stišala priča oko popisa stanovništva u BiH koja je bila aktuelizirana u predizbornoj kampanji na nivou za i protiv popisa. 

 Činjenica je da se, konačno, ništa u životu  ne mora uraditi, tako ni provesti popis stanovništva. Problem je samo što je Bosna i Hercegovina prema Evropskoj uniji preuzela obavezu organizovanja popisa stanovništva 2011. godine i što je to jedan od uslova u procesu daljeg pridruživanja Evropskoj uniji. Inače, te godine se organizuju popisi stanovništva u cijeloj Evropi.  

Politiziranje problema nacionalnog izjašnjavanja stanovnika ponukalo me je da istražim kako je to riješeno u drugim evropskim zemljama i moram reći da sam bio iznenađen kakvih sve pitanja ima u anketnim listićima. Tako ima vrlo demokratskih zemalja, gdje se pored nacionalnosti i vjeroispovjesti postavljaju pitanja o maternjem jeziku, zemlji odakle se došlo, načinu stjecanja državljanstva, itd. 

Generalno govoreći, glavna svrha popisa u demokratskim zemljama, pored broja stanovnika, je ekonomsko- socijalna karta, odnosno slika, kako osnovne jedinice ili domaćinstva, tako i čitave države.  

Tako su ključna pitanja vezana za školsku spremu, zaposlenost, način transporta, pa sve do posla/škole i do toga da li u stanu imate tekuću vodu, gas i slično.

Po našem običaju, što bi nešto bilo jednostavno kada može biti komplikovano. Politiziralo se pitanje nacionalnog izjašnjavanja ispitanika u popisu stanovništva.  

Iskreno rečeno, ne mogu da dokučim razloge nečijeg protivljenja tom pitanju. Mislim da je to pitanje značajno za Bosnu i Hercegovinu i da se ne može samo "gurnuti pod tepih" i to iz razloga što je, ipak, za Bosnu i Hercegovinu, kao multietničku državu, bitan nacionalni ključ, kako u cilju očuvanja ravnopravnosti njenih naroda, tako i u političkom životu, odnosno pri raspodjeli političkih funkcija. 

Svako malo pametniji je shvatio da su ovi zadnji izbori na određen način dali preciznu sliku nacionalne strukture stanovništva u BiH, jer pasivna registracija znači da se glasač automatski stavlja na glasački spisak u mjestu gdje je prijavljen i gdje je izvadio CIPS-ovu ličnu kartu.  

Stvarno ne vidim razloga zašto bježati od očite činjenice da u Banjoj Luci i Prijedoru živi više od 90 % Srba, u Sarajevu i Bihaću više od 90 % Bošnjaka, ili u Livnu i Čapljini više od 90 % Hrvata. To je naš realitet, loš realitet, ali mi od njega ne možemo pobjeći, moramo prihvatiti živjeti s tim i nema razloga da sami sebe lažemo. Drugo je pitanje koliko većina u određenim sredinama manjini olakšava ili otežava život.  

Razlozi promjene etničke strukture u Bosni i Hercegovini, naravno, nisu svugdje isti. Negdje je neko otišao otjeran puškom, zločinom, a negdje je neko otišao zbog nelagode, teške ekonomske situacije, nezaposlenosti, neravnopravnosti generalno. Negdje je bio koncept da se "oni drugi" protjeraju, a negdje je neko jednostavno poslije rata rasprodao imovinu i otišao. Neupitno je da je svaki takav slučaj svojevrsna tragedija i ljudska drama. 

Čini mi se da je , nekako, najprihvatljivije da u anketnom listu za popis stanovništva treba da stoji pitanje o nacionalnosti ispitanika, ali naglasiti da nije obavezno da se ispitanik o tome izjasni, ukoliko to ne želi (pogledati upitnike za popis stanovništva iz zemalja bivše SFRJ) i rješenja u nekim zemljama EU. 

Za one radoznale koje ovo malo više zanima na linku: http://unstats.un.org//unsd/demographic/sources/census/censusquest.htm#A

mogu pogledati kako izgledaju i šta sve sadrže upitnici za popise stanovništva u većini zemalja u svijetu. 

<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
578888

Powered by Blogger.ba