Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

05.02.2009.

2. dio intervjua za Dane

Nije li SDP i previše vremena i političkog kapitala potrošio u namjerno nejasno pozicioniranje između vlastite opozicijske uloge i kalkuliranja oko eventualnog ulaska u vlast?

KOMŠIĆ: Moje je da kažem, da li ćete mi vi ili čitaoci vjerovati, to je sasvim druga stvar, ali evo, ako mi vjerujete, da u SDP-u nije nikad bilo kalkulacija hoćemo li mi ući u vlast ni na nivou Predsjedništva, ni na nivou Glavnog odbora. Naravno da su postojali ljudi, ali zaista mali broj ljudi, i u Predsjedništvu i u Glavnom odboru, zanemarljiv broj ljudi, koji su mislili da bi mi možda trebali to. Više je taj pritisak dolazio sa, tako da kažem, nekih nižih nivoa. Bilo je prijedloga, u Goraždu naprimjer, ali je to bilo pojedinačno. Nikad se na nivou rukovodstva partije nije postavila ozbiljna dilema. Mi jesmo razgovarali o tome, ali da se nešto lomilo, hoćemo li mi u vlast ili nećemo – ne. Naprotiv – 99% ljudi je reklo: “Ne, mi nećemo u vlast.” Pogotovo nećemo u vlast ovakvu kakva je. I to je ono što je bila priča. Šta sad znači ući u vlast? Zamijeni jedne ministre, i ubaci naše. Šta se time postiglo? Jer, ne postoji program rada ove vlasti, u tome je osnovni problem. Ne postoji kompromis oko ključnih stvari koje treba promijeniti u ovoj zemlji. Zašto onda u vlast? Da bi smjestili jednog čovjeka, dva? Da oni imaju platu, da se nekog prevari, da se nekom razbija stranačka infrastruktura na taj način što bi ga se izguralo iz vlasti? Korist od toga bi mogla biti kratkotrajna, a dugoročno velika šteta po SDP. I zato kažem, vjerovali ili ne vjerovali, nikad nije kod nas bilo ozbiljno razmatrano pitanje hoćemo li u vlast ili nećemo u vlast. 

DANI: Mislim da pitanje dovoljno jasnog alternativnog političkog projekta kojim bi se pariralo etnonacionalnom konceptu nije nimalo lako. Zanima me da li vi u SDP-u procjenjujete da imate takav alternativni politički projekt, dovoljno jasan, i da li se uopšte razgovara o tome, da li ima diskusija u SDP-u?

KOMŠIĆ: Kad kažete projekt... Postoje čak po segmentima razrađene stvari i u programu SDP-a. Postoje ljudi koji vode računa o pojedinim segmentima organizacije države, recimo, oni kojima je to zaduženje dnevno vode računa o tome. Problem je što mi ne možemo to sami, to je očigledno. Evo, primjer Sarajeva. Ma kako to izgledalo malo, SDP će pokušati na primjeru Sarajeva da pokaže nešto sasvim drugo od dosadašnjeg etničkog koncepta vlasti. Naravno, ne možemo sami, kad krećeš u bilo kakvu vrstu političke borbe dobro je da imaš još nekog, pokušat ćemo to s Našom strankom da napravimo. Na primjeru Grada Sarajeva, bez obzira koliko je on institucionalno nemoćan, po prvi put neće biti nacionalnih stranaka u vlasti, izvršnoj, pa čak ni u rukovodstvu Vijeća. Daleko bi bolje bilo da se radi o Kantonu Sarajevo, ali evo, imamo priliku na Gradu da pokažemo taj koncept i drugačiji pristup rješavanja problema. Tu smo u prilici da ne moramo ići u neke nazor-koalicije, saveze, alijanse, s nekim ljudima i političkim opcijama koje ti nisu ni mentalno bliske, nego naprotiv, odabrao si nekoga ko ti je i mentalno, programski, ljudski blizak. To je u ovom slučaju Naša stranka. Daj da pokažemo da može drugačije. Koliko ćemo dobaciti, to je druga stvar. Ali, siguran sam da s ovim čime institucionalno, ustavno, zakonski raspolaže Grad Sarajevo, da ćemo Sarajlijama pokazati da stvari u ovom gradu mogu biti drugačije. Da li će nam to biti dogovor kao, naprimjer, 2010. na opštim izborima, ja sad ne znam. Ovisit će o masi faktora. Ali upravo to da Sarajevu hoćemo da pokažemo, i od Sarajeva da krenemo, da kažemo “evo, ljudi, ima nešto drugo, ima nešto drugačije.”

DANI: Puno se i kod nas govori o Baracku Obami kao simbolu neophodnog modela promjena političkih lidera. Može li predstojeći kongres SDP-a promovirati svog Obamu ili i dalje ostaje s “Bushom”, pri čemu ne želim ovim poređenjem da uvrijedim Zlatka Lagumdžiju? 

KOMŠIĆ: To se pitanje postavlja i na nivou SDP-a, na nivou BiH, pa vi vidite sad – ko je naš Obama? Obamu je rodilo određeno stanje u društvu SAD-a. Time je ta nacija pokazala zapravo koliko je velika. U relativno kratkom vremenskom roku, takav preokret mentalni, da ga ljudi toliko podržavaju, da do trenutka inauguracije kad je njegova podrška išla ka 80%... Pa, zamislite taj stepen podrške! U BiH takvo nešto nije moguće. To je moje mišljenje. Suviše smo podijeljeno i rascjepkano društvo da bi ijedna osoba mogla toliki stepen podrške dobiti. Bilo u jednoj političkoj stranci, bilo u jednom gradu, bilo na nivou entiteta, na nivou države. Neće se to kod nas desiti. Dakle, po meni je uzaludan put tražiti našeg Obamu. Jer, Obama je američki proizvod, proizvod sazrijevanja društva u SAD-u. Mi smo daleko od toga. U SDP-u stvari će se, po mom mišljenju, razvijati ovako: niko ne može vječno biti na jednoj poziciji i Lagumdžija to isto tako dobro zna. Problem je što ja, npr., mislim da Zlatko Lagumdžija treba biti predsjednik SDP-a. To je moje mišljenje. Ali, i Zlatko Lagumdžija, i ja, koji sam s njim u tom rukovodstvu, i moje vrijeme polako prolazi, moramo misliti ne na to ko će personalno biti na čelu partije, nego šta će biti sa idejom. Ne smijemo samo sebe radi, svog nekog interesa, pozicije na kojoj se nalazimo, dopustiti da umre ljevica u BiH. U ovom trenutku, ja sam spreman potpisati da je Zlatko Lagumdžija novi predsjednik SDP-a. To su moje procjene, možda ja pogriješim, vidjet ćemo šta će delegati reći. Ali, ono što je posao i Lagumdžije i mene, kao ljudi koji će polako, i hvala Bogu da je tako, odlaziti iz SDP-a, jeste da razmišljamo kako napraviti strukturu koja će nam sutra izbaciti pet ozbiljnih kandidata na kongresu između kojih će delegati birati. E, to je po meni veći problem nego ko će sad na ovom kongresu biti predsjednik. Uspjeli smo da sačuvamo SDP od svih tih udara kojima je bio podložen. Zlatko Lagumdžija je bio gromobran, on je primao najviše udaraca, ali Zlatko Lagumdžija nije ništa sam radio kada je riječ o SDP-u, bez ljudi iz Predsjedništva, prije svega SDP-a. Dakle, sve ono što su pojedinci ili institucije adresirali Zlatku Lagumdžiji, slobodno mogu i meni da pripišu, ja nemam ništa protiv toga, mogu da pripišu i članovima Predsjedništva SDP-a. Ali, mi ćemo na ovom kongresu, ja se nadam, jer je takav plan, polako otvarati vrata za neko novo vrijeme u SDP-u. 

DANI: Sa starim liderom to izgleda prilično utopistički.

KOMŠIĆ: Pošto sam ja sa Lagumdžijom i prijatelj, ne znam koliko je to čak mudro politički, ali evo reći ću: može vam i to izgledati kao varka, prevara, igra, show, ali nije show. Ja čovjeka znam i smatram ga prijateljem. Nije Zlatko Lagumdžija baš tako lako ni donio odluku da bude kandidat. Čak je bio sklon da ne bude.  

DANI: Ne vjerujem vam.

KOMŠIĆ: Moje je da kažem, a vaše je da vjerujete ili ne vjerujete. 

DANI: Naravno, neprijatelji SDP-a iz svojih pobuda pikiraju na Zlatka Lagumdžiju koji, slažem se, često jeste gromobran za čitavu stranku. Ali, s druge strane, ne dotiču li Vas se uvjerenja, stavovi, analize prijatelja, članova, glasača SDP-a, po kojima objektivno Lagumdžija kao lider SDP-a jeste problem i breme koje onemogućava SDP-u da dobije još snažniju podršku?

KOMŠIĆ: Znam za to i jasno mi je šta pitate, imao sam priliku i ja puno puta da se susretnem s takvim mišljenjem. I moje je pitanje na takvo mišljenje: “Uredu, možeš imati takav utisak, takvu percepciju, ciničan, ironičan, klempav, ružan, čupav, neobrijan, obrijan... A šta mu zamjerate?” Hajde da krenemo redom, konkretno. Prvo, da li mu zamjerate nešto kada je riječ o BiH, što je u ovim političkim okolnostima, meni se čini, najveća politička vrlina kod političara u BiH, da si pošten prema svojoj zemlji? 

DANI: Recimo, demokratičnost u Vašoj stranci. Vi ni o Prudu niste imali stava stranke pet dana jer je Lagumdžija bio na putu.

KOMŠIĆ: Nije tačno, imali smo. Druga je stvar kada se Predsjedništvo sastalo, druga je stvar kakav smo mi stav imali o tome. Ali, upravo sad kontra ovoga – Lagumdžija. Ja sam imao svoj stav o Prudu čim sam ga pročitao, i odmah sam se i s njim čuo oko toga, ali bilo je rečeno, nemoj da mi iznosimo stav, jer imamo Predsjedništvo kao oficijelni organ, pa da vidimo šta ljudi kažu. Tek kad je održana sjednica Predsjedništva, onda se izašlo sa oficijelnim stavom. Upravo zato nemoj da Lagumdžija, ili Komšić, ili peti-deseti, izlaze sa svojim stavom i prejudiciraju ono što će organ reći. 

DANI: Ali, nije li činjenica da SDP praktično od svoje ratne transformacije, nikada nije imao na čelu nebošnjaka, do toga da čak nijedan Hrvat nikad nije bio ni kandidat za predsjednika SDP-a, a kamoli predsjednik? 
KOMŠIĆ:
Ako ja u svojoj glavi kao čovjek koji ovako misli, pa onda SDP-ovac, pa sve, uđem u tu priču, Bošnjak, Srbin, Hrvat u SDP-u, ja se bojim da je mene đavo odnio, jer sam onda ušao u neki šablon od kog stalno pokušavam bježati. Dakle, odnijet će nas đavo u SDP-u ako se mi počnemo prevashodno tako ponašati. 

DANI: Sigurno ste svjesni ogromne podrške koju lično uživate u javnosti i ugleda koji ste stekli svojim konzistentnim, principijelnim stavovima. Zašto ste vrlo rano, neočekivano za mnoge, odmah decidirano izjavili da ne želite biti predsjednik SDP-a, kad je po mnogima to bila recimo dobitna ili vrlo dobra opcija koju je SDP mogao kapitalizirati na sljedećim izborima? 

KOMŠIĆ: Ja mislim da će SDP svakako kapitalizirati, nažalost, zbog ovakve vlasti. Moram reći, prvo, ja kao pojedinac, ne bih bio ništa bez SDP-a. Dakle, to se pokazalo, toliko sjajnih ljudi ima u ovoj politici koji ne mogu bez te partijske infrastrukture da iznesu stvar. I logično, ne možeš ništa sam. Dakle, nisam se ja rodio sam, niti sam pao s neba. Neko i nešto stoji iza ovoga što sam ja, a to je SDP – kao partija, kao ideja, kao infrastruktura, kako god. Dakle, nije Željko Komšić sam, niti ja mogu sam išta bez SDP-a. Ono što sam ja danas u očima ljudi, da pokušam barem biti objektivan, to mogu zahvaliti prije svega ne tome što sam ja takav kakav sam, jer sam ja uvijek takav bio, a niko nije znao za mene, nego prije svega mogu zahvaliti SDP-u, koji je od onog trenutka kad je rekao ti si naš kandidat, pa ti ideš, hoćeš li ovako-onako, tamo-vamo, i mi stojimo iza onoga što ti radiš. Dakle, nisam ja sam. Da li bi u ovom trenutku ja donio više glasova SDP-u kao predsjednik? Moguće da bih. Ali, rezultati izbora, i sve ono što smo mi imali, ne pokazuju tako. Bavili smo se mi i tom vrstom analize. 

DANI: Niste se mogli baviti analizom kad nikad niste učestvovali na izborima bez Zlatka kao predsjednika.

KOMŠIĆ: Ne govorim o tome, nego koliko sam ja kao pojedinac nosio, koliko je nosila stranka. Dakle, ja se izvinjavam, možda to ljudima koji nisu unutar stranaka i koji tako stvari ne gledaju izgleda malo strano i čudno šta ja govorim, ali sve ono što je politika u BiH pokazuje da ti, kao pojedinac bez stranke, nisi ništa. Da si najsjajniji na svijetu, jer nema šta da te iznese u toj priči. U ovom slučaju, meni je bitnija stranka. Šta će biti sa SDP-om kao idejom? I tu upravo govorim o ideji, jer nemojte zaboraviti, istočno od BiH, na prostorima bivše Jugoslavije, nema jake ljevice. To je sad posebno pitanje, zašto u jednoj Srbiji nema jake ljevice? Postoje takvi ljudi, znamo ih, obojica ih znamo, npr. u Beogradu, to su takvi ljudi, izuzetni ljudi, par excellence ljudi, ljevičari, ali nema ih. I dalje ih nema u toj državi. Ne mogu da naprave infrastukturu. I meni je u ovom trenutku, kad govorim o SDP-u, bitno sačuvati partiju i bitno sačuvati ideju. Moja je procjena, i zato ja toliko stojim iza toga, da Zlatko Lagumdžija treba još biti predsjednik SDP-a. I ja, iskreno da vam kažem, ja sam rekao ne. Rano, kasno, svejedno je, zato što vjerujem da Zlatko Lagumdžija treba biti predsjednik SDP-a. 

DANI: Bila je jedna iznenađujuća izjava, volio bih da je objasnite – da Vi ne bi bili u SDP-u, ako Lagumdžija nije predsjednik.

KOMŠIĆ: Ne, ja bih bio u SDP-u, ali ne bih bio u rukovodstvu. To je bilo u ono doba kad su se stvari lomile u SDP-u. Svašta se tada dešavalo. Svakakvih je udara bilo. To je bilo nakon opštih izbora, kada je, nije to baš neka strašna tajna, Lagumdžija htio da se povuče. I moram biti iskren, i reći, tad mi je rekao, i to dvaput, kako on kaže, jednom vruće glave, jednom hladne glave. Ja sam tražio od njega da to ne radi. I rekao sam mu: “Ako ti nisi u ovoj igri, neću ni ja onda tu vrstu igre da igram.” 

DANI: Isfolirao Vas je. (smijeh) 

KOMŠIĆ: Ma dobro, je li me folirao, nije me folirao, ne vjerujem da me folirao, suviše se dobro znamo i nema potrebe da me folira. Na kraju krajeva, šta bi bilo da sam ja rekao “da”? Kako bi me onda folirao? Dakle, nije to to. Mnogo bliži su odnosi ne samo između Lagumdžije i mene, nego ljudi inače u SDP-u. Meni je, za razliku od nekih godina, eto nije to tako ni davno bilo, kada je čovjek s određenom mučninom dolazio na te sjednice partijskih organa, danas drago doći tu. I danas mi je drago da mogu na tako relaksiran način sa ljudima raspravljati o običnim temama, da se ne bojim šta će ko pomisliti, hoće li pomisliti hoćeš li politički da mu glavu skineš, on meni, ja njemu, kako će se nešto shvatiti, nego na jedan normalan i relaksiran način. Ali, svakom dođe vrijeme da dođe, ali dođe i dan kad moraš da ideš. Ako si ozbiljan lider bilo čega, uvijek misliš šta će biti onog trenutka kad odeš. Ne samo prema tebi lično, nego mislim na to šta ćeš ostaviti iza sebe. U ovom slučaju, kada je riječ o predsjedniku SDP-a, šta ostavljaš iza sebe SDP-u? Jer niko ne može vječno biti, ne mogu ni ja vječno biti ovdje. Ne može ni Lagumdžija biti vječni predsjednik SDP-a, i svi smo toga svjesni. Ali šta će ostati poslije? I ono što je nama cilj, ja to imam u svojoj glavi ovako složeno, a vrijeme me može demantovati, svako ko dođe poslije Zlatka Lagumdžije bit će svojevrsno prelazno rješenje, do jednog novog političkog trenutka u SDP-u, kada će neki novi, mlađi ljudi to morati da preuzmu, kad prođu i određenu vrstu škole, i dokažu se, na kraju krajeva, i javnosti i SDP-u. Bit će ljudi koji će na tom putu propasti, to je sigurno, mada sad izgledaju kao veliki talenti, ali trebaš misliti šta ostaje iza tebe. I to je po meni ono što mi na ovom kongresu želimo da postignemo. Da vidimo šta je sljedeći korak, šta je korak za pet, deset godina i u smislu ko je na čelu partije, i šta je s tom partijom, šta je s idejom na kraju krajeva.

 

<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
578888

Powered by Blogger.ba