Predsjednikov blog

Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića

07.04.2008.

MORAL I OSTALO...

Jučer je u Sarajevu obilježen 6 April, datum koji je u nekoliko navrata imao izuzetan značaj za Sarajevo. Meni je, naravno, najbliži i jedini u sjećanju onaj iz 1992 godine. Cijeli dan motam film unazad i stvarno ne mogu da vjerujem da sam tada bio 1000 % ubijeđen da je rat, makar u Sarajevu, nemoguć. Ne mogu sam sebe da proniknem. Da li je u pitanju bila naivnost, neinformisanost, glupost, optimizam, stvarno nemam pojma. Zvuči još gore da sam se čak sa rođenim ocem svađao kada mi je on pola godine prije toga u nekoliko navrata govorio da je vrijeme da se kupe puške. Nisam vjerovao da je moguće i... ništa...onda zaglavim četiri godine u rovu sa puškom.

Što se tiče morala, tu sam mislio na prijedlog ZAKONA O PLAĆAMA I NAKNADAMA U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE. Neki ljudi, stvarno, ili nemaju veze sa realnošću, ili precjenjuju svoj rad, ili su... ne znam ni ja šta! Najviše mi smetaju dvije stvari:

Prvo, visina primanja "običnih" ljudi i penzionera koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Ja svom ocu, čija je penzija 300 KM, zaista ne mogu objasniti šta to oni tako značajno rade i kakve to bitne rezultate postižu za toliki novac. Naravno tu se ne smiju zaboraviti naknade za odvojen život, dnevnice, kilometraža, topli obrok, regresi, razni upravni i nadzorni odbori, komisije itd. Moral je vrlo čudna i fleksibilna kategorija kod nas.

Drugo, jako mi smetaju ponižavajuće mali koeficjenti koji su predviđeni za vojnike, policajce i granične policajce i generalno za ljude sa srednjom školskom spremom. Ne mogu da se otmem utisku da neko namjerno želi destimulisati i demoralisati te ljude u obavljanju njihovog posla, odnosno da neko ne želi da država jača.

Čitao sam prijedlog ZAKONA O SPORTU U BiH i vidim da u tom zakonu nisu eksplicitno, u pravima, izjednačeni, recimo olimpijci i paraolimpijci. U svim normalnim državama paraolimpijska medalja je izjednačena sa "običnom" olimpijskom medaljom. Opet se vraćamo na temu morala i humanosti. Ako ništa drugo naši "zakonodavci" su mogli prepisati neki dobar zakon, poput, recimo, Zakona o športu Republike Hrvatske.

Dosta o ovim tegobnim temama. Evo nešto lijepo. U subotu sam bio u Fojnici kojom prilikom sam svečano otvorio novoobnovljeni muzej i biblioteku franjevačkog Samostana sv. Duha. Bez pretjerivanja se može reći da je to zaista nešto što vrijedi vidjeti, jer tek onda shvatamo istinsku vrijednost franjevaca u BiH. Naime, da nema franjevaca, između ostalog, sigurno bi bili uništeni mnogi vrijedni eksponati i preko 40.000 knjiga koji predstavljaju neprocjenjivo blago ne samo franjevaca, katolika ili samo Hrvata ili samo Fojnice, već nacionalno blago BiH koje oslikava njenu stoljetnu istoriju i tradiciju.

Stvarno bih svakome preporučio da obiđe muzej i biblioteku jer se zaista ima šta vidjeti. Posebno mi je simpatično što je u sklopu samostana otvorena i mala prekrasno uređena konoba, koju također treba vidjeti i kojoj se služe samo domaći proizvodi.

Sa fra Mirkom Majdandzicem u Fojnici
Sa fra Mirkom Majdandzicem u Fojnici


27.03.2008.

SPORT...

Nekako mi se desilo da sam zadnjih par dana bio dosta "sportski angažovan". Ističem, zbog onih malicioznih, da je to bilo mimo redovnih i vanrednih obaveza kao člana Predsjedništva BiH.


Jučer sam bio u Zenici na prijateljskoj utakmici između naše reprezentacije i reprezentacije Makedonije, kojom sam prilikom izveo početni udarac kao znak podrške predstojećem Međunarodnom danu borbe protiv mina, te ukupne podrške deminiranju u BiH.


Što se tiče utakmice...onako. Dobro počeli i po našem običaju uprskali u nastavku. Iskreno govoreći ima jedna stvar koje sam se plašio a to je činjenica da smo svaki put izgubili u fudbalu kada sam prisustvovao utakmicama naše reprezentacije. S te strane jučer je bio napredak, makar nismo izgubili. Atmosfera je bila odlična zeničani i BHF sjajno navijaju i bodre naše, hvala im ! Navodno su čelnici našeg Nogometnog saveza i neke uzvanice "digli nos" jer nisam sjedio s njima u svečanoj loži nego među navijačima. Iako sam se "sledio", zbog hladnoće, gledajući utakmicu bilo mi je super i nije mi žao! Oduvijek nekako imam neprijatan osjećaj prema tim svečanim ložama. Razumijem da i to ima svoju svrhu, ali nekako mi je nezgodno da i ja sjedim u njima. Kao da, jednostavno, ne pripadam tu! Posebno kada pola lože ima krivične prijave. Kakva je to utakmica kada niko oko tebe ne jede košpice i ne psuje...pa nije pozorište!


Mislim da nam je sport slika i prilika opštih prilika u državi ali sa napomenom da sam ja ipak pobornik investiranja i ulaganja u individualne sportove. To je čisto iz praktičnih razloga jer male i siromašne zemlje ipak se na međunarodnoj sceni lakše afirmišu i imaju veće šanse kroz individualne sportove nego kroz ekipne. Nije da ja ne volim fudbal, košarku ili rukomet ali ipak kada na olimpijadu pošaljete džudo reprezentaciju ipak imate deset puta veće šanse da "zakačite" medalju nego sa fudbalskom a košta deset puta manje.


Jedino mi je žao što jučer nisam stigao pitati selektora Kodru kada možemo očekivati Miralema Pjanića da vidimo u prvom timu, nadam se ubrzo na jednoj od narednih utakmica.


Željo je prošle sedmice, po običaju, eliminisao Sarajevo u četvrtfinalu nogometnog Kupa BiH, ali ja sam ipak, mojoj supruzi "pitarki" i mojim prijateljima koji navijaju za FK Sarajevo, čestitao pobjedu u tom susretu.

I na kraju, bio također prošle sedmice u Busovači gdje sam učestvovao na Uskrsnom malonogometnom turniru "Busovača 2008" gdje smo odigrali revijalnu utakmicu između naše kombinovane ekipe (političari i franjevaci) protiv nastavnika i profesora iz Busovače.


Sala je bila prepuna, publika sjajna, navijanje... ma pravi tifozi i što je najinteresantnije, koliko sam kao laik vidio, makar pola momaka koji su igrali na turniru bi komotno mogli igrati u BiH reprezentaciji.


Što se tiče naše utakmice, izgubili smo sa 6:5 a protivnička ekipa nije bila toliko dobra koliko smo mi bili loši. Nije da se hvalim, da se ne shvati pogrešno, ali sam definitivno bolji političar nego fudbaler pogotovo sa ovako lošom kondicijom. Ali, popraviću i to!   

Sa navijačima u Zenici
Sa navijačima u Zenici


Početni udarac na utakmici BiH-Makedonija u Zenici
Početni udarac na utakmici BiH-Makedonija u Zenici


Uskršnji turnir u Busovači
Uskršnji turnir u Busovači


20.03.2008.

"SPOMENICI"

Danas ću malo pisati o "aktuelnoj" temi - inicijativi za podizanje krsta na Zlatištu iznad Sarajeva. Prvo, nejasno mi je kome bi se uopšte podigao taj spomenik i ko bi ga ustvari podigao. Ali, prije nego li se upustim u malo detaljnije pisanje, želio bih precizno definisati o čemu se zapravo radi.

Naime, ovom je inicijativom otpočela predizborna kampanja za lokalne izbore u oktobru ove godine. Nacionalističke stranke, naravno, biraju metode koje građane, odnosno glasače, emotivno najviše pogađaju i uznemiruju, postižući na taj način da ti ljudi glasaju vođeni više emotivnim i iracionalnim, već racionalno.

Šablon je tako poznat da je to već postalo otužno, a mogli bi se očekivati da će se za nekoliko mjeseci "iz nepoznatih razloga" povećati broj napada na povratnike, crkve, džamije, itd.

Moram naglasiti da su upravo oni koji takve metode provode u cijeloj Bosni i Hercegovini već godinama predstavnici nekih kvazinevladinih organizacija koje bih ja radije nazvao "paravladinim organizacijama".

Razumijem bol i muku ljudi koji su izgubili nekog bliskog člana porodice, one kojima je neko ubijen ili poginuo, bilo kada i bilo gdje, a naročito u ratu. Nažalost, i sam spadam u takvu kategoriju ljudi, pa otuda potječe i to razumijevanje. Moram biti krajnje ličan, ali moju bol i tugu, moj bijes za ubijenom majkom, moju bespomoćnost da to promijenim, i bespomoćnost i nepravdu koju osjećam zbog toga što onaj koji je to uradio nikada neće biti kažnjen, nije moguće objasniti bilo kome, niti bilo ko, ko nije u takvoj situaciji, to može shvatiti! Pogotovo iz razloga što ona nikome i ničemu nije bila kriva, bila je civil, penzionerka, domaćica. Ali znam, siguran sam, da nikavi krstovi, ili bilo koja druga obilježja, tamo gdje im nije mjesto, a pogotovo tamo gdje druge iritiraju, meni neće pomoći, i neće mi biti nimalo lakše zbog toga.

Ova inicijativa je problematična iz mnogih razloga, etičkih, činjeničnih, istorijskih, objektivnih, subjektivnih, ali njen glavni cilj je otvaranje beskrajnih polemika, akcija i reakcija čiji su nosioci razne "paravladine nevladine organizacije" čiji je jedini cilj podizanje tenzija u narednom periodu, do izbora.

Inicijatori podizanja krsta veoma dobro znaju da porodicama poginulih time neće donijeti nikakvo olakšanje, da ih neće učiniti sretnijim, ali još bolje znaju da će time druge iritirati.

Zato, one koji namjeravaju da postave taj krst, molim da to ne rade. Sigurno je da im zbog tog krsta neće biti lakše! Krstu tu nije mjesto.To je bio borbeni položaj zbog kojeg mnogi ljudi u Sarajevu osjećaju bol, tugu, bijes, bespomoćnost, nepravdu, a sve što mogu postići postavljanjem tog krsta jeste, blago rečeno, veće nepovjerenje i netrepeljivost. A njima, sigurno, neće biti ništa lakše.

Niko, ama baš niko nema koristi, niti će ikome biti lakše "ratom spomenika" i uništavanjem budućnosti zloupotrebljavanjem prošlosti.

12.03.2008.

HIMNA...IMA TONA NEMA TEKSTA...

Veoma mnogo vaših pitanja odnosilo se na nepostojanje teksta himne BiH. Koliko mi je poznato, trebala bi se formirati Komisija za izbor teksta himne BiH. Kada je riječ o članovima Komisije, kandidate su predložili Predstavnički dom državnog Parlamenta i Dom naroda. Uglavnom, predložen je šarolik sastav članova Komisije iz raznih oblasti, koje bi uskoro trebalo da imenuje Vijeće ministara BiH, kako bi Komisija konačno počela sa radom. Valjda ćemo do kraja godine dobiti tekst himne i prestati da ćutimo dok nam se himna intonira. Zamalo da zaboravim, za rad Komisije je nadležno Ministarstvo pravde BiH.

Međutim, mnogo veći problem od ovoga je taj što u BiH još od 2003 godine postoji Zakon o odlikovanjima BiH, ali se iz raznih kvazi-političkih razloga još uvijek nije krenulo u njegovu realizaciju, odnosno još se nije pristupilo samom izboru i izradi odlikovanja.

Protekle subote boravio sam u Brčkom povodom obilježavanja osme godišnjice Distrikta. Moram priznati da je to jedan od veoma uspješnih projekata međunarodne zajednice u BiH, koji svojom racionalnošću i prosperitetnošću pod hitno treba "inficirati" ostatak BiH. Najviše me je iznenadilo koliko su "distriktlije" ponosni na svoj, kako ga oni zovu, Hong Kong. Samo da i oni zajednički ne počnu ubrzo razmišljati o otcjepljenju od "neuspješnijih" dijelova BiH.

Isti dan, moj kolega Radmanović je uputio zahtjev predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske Igoru Radojičiću da u roku od deset dana sazove sjednicu na kojoj bi se Narodna skupština izjasnila o odluci Predsjedništva u vezi s arhivom Haškog tribunala. Naime, Predsjedništvo BiH je na zadnjoj sjednici usvojilo zaključak da Ministarstvo pravde BiH i Arhiv BiH pripreme pravni i stručni projekt za prihvat arhivske građe ICTY-a.

Malo mi je čudno to stalno korištenje riječi "preglasavanje", jer zašto onda postoji glasanje ako se svaki put neko žali da je "preglasan" i ako sve i svašta proglašava vitalnim nacionalnim interesom. Opet se u posljednje vrijeme, svako malo, Radmanović počinje ponašati kao član Predsjedništva Srbije! Ali šta ćete, niko nije savršen... Pročitao sam mnogo komentara o tome kako se ko nacionalno izjašnjava i kako bi se neko navodno trebao izjašnjavati i mislim da bi se stvarno trebalo prestati sa takvim raspravama, makar na mome blogu.

Jedan od osnovnih postulata demokratije, civilnog društva i ljudskih prava čine dva navedena člana:

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

Član 18.

Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja i slobodu da čovjek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestuje svoju vjeru ili uvjerenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom.

Evropska konvencija o ljudskim pravima

Član 9

Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo uključuje slobodu da promjeni vjeru ili uvjerenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestuje svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala.

2. Sloboda manifestovanja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Iskreno mislim da svako ko pažljivije pročita ove članove shvata da je zaista bespotrebno gubiti energiju u raspravi da li je neko bosanski katolik ili Hrvat, bosanski pravoslavac ili Srbin, bosanski musliman ili Bošnjak, Bosanac, Hercegovac, Bogumil ili šta već. Bitno je da se svi mogu izjašnjavati onako kako žele, da svi budu ravnopravani, a nečije izjašnjavanje nikada ne smije, od strane drugih, dovoditi u pitanje nečiji patriotizam. Ako to već nije stvar demokratije, onda je to stvar bar finog kućnog odgoja.

Druga je stvar što naš Ustav priznaje ravnopravne i manje ravnopravne narode, Bošnjake, Hrvate, Srbe i "Ostale" (kako ponižavajući i omalovažavajući termin!!!) te će se stoga, naravno, morati mijenjati ako mislimo barem malo krenuti ka Evropi.

Odavno nisam bio u zapadnom dijelu BiH, tako da ovom prilikom Krajišnicima poručujem da ću ih uskoro posjetiti.

Sa \
Sa "kolegama" u Brčkom


Sa mojim \
Sa mojim "drugom" u Brčkom


05.03.2008.

Pljačka...

Jučer sam potpisao Izjavu o oduzimanju opljačkane imovine i to iz razloga jer neću da osjećam stid zbog raširene predodžbe o bh. političarima kao lopovima. Nismo svi isti i neću da se uklapam u stereotipe.

Mislim da se konačno mora stati u kraj jednom opštem licemjerju i kriminalu koje se odnosi na porijeklo imovine političara, javnih djelatnika, itd. jer je to stvar koja iz temelja podriva bh. društvo. Svima nam je više muka od priča tipa "nasljedstvo, poslala pare tetka iz Amerike, dobio povoljan kredit na sto godina, jeftino kupio fabriku"...

Opšte poznata je stvar da najveći dio "prljavog novca" koji posjeduju političari potiče od pljačkaških privatizacija, namještenih tendera i poslova (već legendarnih 10 %), kao i direktno od poslova organizovanog kriminala. Mislim da su naša tužilaštva već dovoljno pokazala svoju nemoć ali me baš interesuje šta bi sa "poznatim" antikorupcijskim timom OHR-a.

Za one koje zanima, kompletan tekst jučerašnje izjave koju sam potpisao možete vidjeti OVDJE a vidjet ćemo ko će je potpisati. Vidim da javnost često nema kompletnu informaciju o nekim stvarima koje se dešavaju u našim parlamentima. Veoma često, najveći dio pažnje posvećuje se reakcijama političara, umjesto stvarnim pitanjima i problemima.

Još od 2004 godine predstavnici SDP-a u Parlamentu BiH konstantno i bezuspješno pokušavaju u parlamentarnu proceduru staviti Zakon o osnivanju "Agencije za osiguranje prisilnog oduzimanja imovine stečene krivičnim djelima i upravljanja oduzetom imovinom".

Mislim da je sada adekvatan trenutak da se upoznate s njim, jer još nije počela predizbrna kampanja za lokalne izbore pa me niko ne bi trebao optužiti kako promovišem ideje SDP-a! Osim toga, da je bilo koja druga partija predložila ovakav zakon ja bih bio za njega. Ne zbog partije, već iz razloga što nam je takav zakon potreban!

Ovo navodim zbog toga što su svi oni, koji su moj neodlazak u večernju školu u Briselu okarakterisali kao skandal, jedinstveno odbijali i odbijaju taj prijedlog. Pogodite zašto.!!?

Nego hajdemo malo o ljepšim temama. U ponedjeljak sam bio na kumovanju malom Mustafi-Željku u selu Šije pored Tešnja. Definitivno mi je ljepše i prijatnije društvo u Šijama nego, recimo, društvo u Briselu.

Sutra predajem predsjedavanje u Predsjedništvu BiH kolegi Silajdžiću i nadam se da ću onda imati više vremena za obilazak mjesta u BiH i za susrete sa građanima.

U nedjelju sam bio u Konjicu, a u subotu idem u Brčko na obilježavanje dana Distrikta.

29.02.2008.

Brisel...

Bio u Briselu! Održavao se sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH!

Također, komesar Evropske unije za proširenje Oli Ren (Olli Rehn), zakazao je jednu vrstu seminara za političke lidere BiH na kojem bi im trebao objasniti šta je to Evropska unija i kako funkcioniše.

U prvi mah su to nazvali seminarom, ali kako im se učinilo da "seminari" (internacionalni izraz) ili work shop (engleski izraz), ili večernja škola - naš originalni izraz, nisu baš prikladni za okupljanje bilo kakvih lidera (prije svega zbog njihovog dostojanstva), nazvali su to sastankom!

Još prije nekih mjesec dana, kada se ovo počelo organizovati, rekao sam im da tome neću prisustvovati. Ja ipak spadam u red ljudi koji su sigurni da sve ono što Evropa očekuje od nas, nama zapravo treba zbog nas samih, a ne da se dokazujemo bilo kome u Evropi i da tako lažemo i njih i sebe! Da budem banalan, nosimo Bossova, Armanijeva i slična odijela, a potkošulje nam poderane! I nije nas zbog toga stid jer se, za Boga miloga, to ne vidi! Spolja gladac, unutra jadac!

Pogotovo nisam želio da dijelim strah evropskih birokrata od ponašanja Beograda i da me, u ime tog straha, ubjeđuju kako moram prihvatiti sve što Beograd i Milorad Dodik hoće! Pa čak i tu navodnu reformu policije, jer Beograd i Mile su ljuti zbog Kosova!

Znam da većina ljudi ne zna detalje onoga što oni zovu reformom policije, jednostavno ih to ne interesuje. Znam da naši ljudi imaju osjećaj mučnine kada naši političari počnu da im objašnjavaju reforme i napredak, a na svom novčaniku, džepu, svojoj porodici, svojoj svakodnevnici, vidiš da baš to i nije tako.

S obzirom da mi nije cilj izazivati mučninu kod onih koji ovo prate, neću vam ni ja objašnjavati tzv. reformu policije u BiH. Ali svakog evropskog birokratu, uključujući i Miroslava Lajčaka, pitat ću, da li bi ovo što nam oni nameću kao odlično rješenje i proizvod dogovora domaćih političara, voljeli vidjeti u svojoj zemlji, kući, domu, Evropskoj uniji! Pa ih pitam, da li bi i oni pristali na diktiranje šovinista koji hoće da im rasture zemlju, i pri tome još vikali "joj, baš je dobro, daj nam još"!? E, ja neću!

Znam ja da smo mi skloni svemu!

Da, skloni smo svemu, mi političari, zbog moći, zbog pozicija, dobrih plaća, privilegija, slikanja sa evropskim i svjetskim liderima, laganja samih sebe i drugih, samo da bismo vječno ostali na vlasti! I nekima to uspjeva! Skloni smo da kleknemo, da kažemo da je dobro nešto što i sami znamo da nije, ma skloni smo svemu, generalno! Da ne ispadnem naivan, jasno je sve ovo meni bilo i ranije! Ali ne mogu i neću da se plašim nikoga, neću da se kajem sutra, jer danas nisam imao hrabrosti!

I hoću da, svako jutro kada ustanem i krenem da se brijem, pa se pogledam u ogledalo, sebi mogu reći: E moja budalo, naivčino, dobro je što nisi "savio kičmu", pa šta košta da košta!!! Loša stvar, loš postupak, loša politika je uvijek loša, i nikada se neće moći popraviti. A ja samo želim da u svom životu radim što manje loši stvari! I iz nekih, moguće, sasvim iracionalnih razloga ne kajem se, i stojim iza svakog svog poteza!

P.S. Znam da u meni ima nekog skrivenog i nepotrebnog mazohizma, jer volim kada me napadaju primitivci, sofisticirani šovinisti, beskičmenjaci, nacionalisti, lopovi, kriminalci, ratni zločinci, itd.

P.P.S Bilo bi zaista interesantno kada bi vam oni, koji su učestvovali na sastanku kod komesara Evropske unije za proširenje, iskreno ispričali o čemu je tu bilo riječi. Ali suludo je očekivati da će se bilo ko od njih toliko javno poniziti!



26.02.2008.

OHR...

Krajem prošle sedmice dobio sam odgovor od Visokog predstavnika u kojem navodi da neće iskoristiti bonske ovlasti i ukinuti član 17. Zakona o državljanstvu, za koji čak i on priznaje da je diskriminirajući!

Time je potvrdio da je definitivno odlučio da se ne miješa u svoj posao, te da se uglavnom bavi nekakvim viritualnim reformama i procesima od kojih niko ne vidi nikakve koristi. Kada je stupio na funkciju, sadašnji Visoki predstavnik je ulijevao povjerenje i izgledao mi je kao čovjek koji zna šta hoće, koji zna šta treba uraditi u BiH i koji ima želju i hrabrost da to i učini. Međutim, sada mi je došao u istu ravan sa svojim prethodnikom, kojega je većina već zaboravila.

Sutra je sjednica Vijeća za implementaciju mira u BiH, ili kako ga zovu PIC-a. Glavna tema ovog zasijedanja je budućnost OHR-a. Poenta moga izlaganja će biti da, ukoliko postoje bonske ovlasti, a ne koriste se za dobrobit BiH i njenih građana, da je to isto kao i da ih nema, kao da ne postoje! I ova primjedba ide na adresu aktuelnog Visokog predstvanika! Šta su stvarni razlozi za ovakvu "promjenu ponašanja i politike" aktuelnog Visokog predstvanika, da li ga je strah Mileta, da li je dobio takav nalog od strane svojih "šefova", možemo samo nagađati?! Kako god i šta god bili razlozi, za mene je Lajčak razočarenje! Preciznije, razočarenje je njegov strah, bilo od Mileta ili "šefova", i njegova pasivnost.

Meni lično najviše smeta to što OHR pristaje i toleriše neproduktivno ponašanje političara na vlasti kojima je izgleda ključni cilj da im što lagodnije prođu još 2,5 godine mandata, a da se ne miješaju u svoj posao. Pogledajte samo terminologiju koja se koristi: ukinuti, otcijepiti, referendum, priznati, ne priznati, prihvatiti, ne prihvatiti, pristati, ne pristati...! Ukratko, nama ne trebaju "procesi", "deklaracije", "rezolucije", "pomaci" i sl. Nama trebaju konkretni rezultati i poboljšanja, i to još jučer.

Za one koje interesuje moj sutrašnji govor u Briselu, odmah nakon moga izlaganja, pod nazivom "Kako vratiti osmijeh Miroslavu Lajčaku" moći ćete pročitati OVDJE.

U petak organizujemo prijem u Predsjedništvu povodom Dana nezavisnosti, a između ostalih zvanica na prijem sam pozvao i "predsjednika" Djevičanskih ostrva.

22.02.2008.

Godina poslije...

Ove sedmice boravio sam u Lukavcu, Srebreniku i Maglaju i mogu reći da mi svaki boravak u manjim mjestima u BiH daje jednu dozu realiteta o stanju u državi. Najveća greška, od koje stalno nastojim bježati, je posmatrati život u BiH samo iz sarajevske perspektive.

Fascinanto je da te ljude apsolutno ne zanimaju "visoka" politika ni globalni problemi, već ih isključivo interesuju dnevni životni problemi - posao, školovanje, djeca, loši putevi, cijene hljeba i drugih osnovnih životnih namirnica... Nevjerovatan je taj raskorak između njihovih života i potreba i onoga što svaki dan čujemo od "naših ozbiljnih" političara.

Posebno mi je dobro bilo u Maglaju gdje sam, u prepunoj dvorani, razgovarao sa građanima među kojima je, naravno u pratnji roditelja, bio i mali Mustafa-Željko.

Za one koji ne znaju, to je dijete čiju smo majku prošle godine, u zadnji čas, pod policijskom pratnjom, odvezli na porod u bolnicu u Zenici.

Mali je sladak k'o bombona i nevjerovatno je mirno dijete koje, možete zamisliti, za sat i po, koliko je trajala tribina, nije ni pomislio da zaplače.

Pozvan sam 3. marta na njegov prvi rođendan u selo Šije kod Tešnja.

U utorak sam uputio pismo Visokom predstavniku u kojem sam zatražio da iskoristi svoje bonske ovlasti i ukine član 17. Zakona o državljanstvu BiH.

Pored svoga diskriminatorskog karaktera prema građanima BiH, koji žive izvan njenih granica, najviše me iritira kada se ovaj član skoro svakodnevno upotrebljava u dnevno-političke svrhe čime se nepotrebno podižu tenzije. Ne želim ulaziti u strukturu naše dijaspore, ali moram reći da 95 % njih nije napustilo BiH svojom voljom, već nevoljom. Od gospodina Lajčaka očekujem da će pozitivno reagovati na ovaj moj zahtjev i to prvenstveno iz razloga što se ukidanjem ovoga člana apsolutno nikome ne nanosi nikakva šteta i zbog toga što je to izuzetno važno za naše ljude koji žive izvan BiH.

U Parlamentu BiH konačno je usvojen budžet BiH za 2008. godinu. Predstavnici vladajuće koalicije šest stranaka izbacili su moj prijedlog stavke u iznosu od pet miliona maraka za poljoprivredu, odnosno za omogućavanje pristupu tržištu EU uspostavljanjem certifikacionih i akreditivnih državnih institucija.

Moj drugi prijedlog od deset miliona maraka, namijenjen za istraživačko-razvojne i naučno-istraživačke projekte i za otvaranje pristupa bh. istraživačko-razvojnih i naučno-istraživačkih organizacija prema fondovima EU, umanjili su za 20 puta, a u budžetu su prihvatili samo pet stotina hiljada maraka.

Toliko o njihovoj brizi za poljoprivredu i naučno- istraživačke aktivnosti.

Selo Šije kod Tešnja na babinama
Selo Šije kod Tešnja na babinama


Godina poslije, sa imenjakom u Maglaju
Godina poslije, sa imenjakom u Maglaju


18.02.2008.

Pored svega i o Kosovu...

Da sve ne bi prošlo kao priča, u zadnjih nekoliko dana su me zainteresovale mogućnosti i kapaciteti za formiranje nekog pravog kazneno-popravnog doma, odnosno pravog zatvora za maloljetnike.

Od ministra odbrane BiH i pojedinih generala, dobio sam informaciju da su dvije kasarne, koje su nepotrebne Oružanim snagama BiH, predate na raspolaganje Federaciji BiH. Riječ je o kasarni Delijaš smještenoj u blizini Grepka i o kasarni Krivajevići koja se nalazi na Nišićkoj visoravni. Obje kasarne su u odličnom i funkcionalnom stanju, a njihovo obezbjeđenje još uvijek vrši naša vojska.

U narednim mjesecima bit će napuštene i kasarne u Blažuju i Semizovcu, tako da bi i one mogle doći u obzir, a sigurno znam da postoji još nekoliko napuštenih kasarni. Mislim da bi se formiranjem ovakve ustanove obezbijedilo dodatnih 50-100 radnih mjesta za čuvare, vaspitače, pedagoge, a također, riješio bi se i jedan od gorućih problema kada je u pitanju maloljetnički kriminal.

Mislim da ovdje treba pokušati nešto zajednički uraditi, na državnom nivou, a ukoliko to nije moguće, mišljenja sam da bi se onda trebao praviti KPD za Federaciju BiH.

Moram reći da mi malo čudno zvuče pojedini prijedlozi koji dolaze iz nekih institucija, o tome šta bi se trebalo učiniti. Naime, neki smatraju da bi se trebao uvesti policijski čas za maloljetnike, da bi se trebao ograničiti rad ugostiteljskih objekata, da bi se trebali uvesti video nadzori, pretresati kafići i slično...

Da se vratim na početak. Mišljenja sam da se uvođenjem ovakvih mjera neće ništa popraviti ukoliko se ne krene u sistemsko rješavanje problema maloljetničke delikvencije. To uključuje lanac: porodica-škola-centri za socijalni rad-policija-tužilaštva-sudovi-izvršenje sankcija. Raditi bilo šta mimo ovog lanca, pojedinačno i selektivno, izgleda mi samo kao privremeno gašenje požara.

Posebna priča odnosi se na lokalne zajednice. Svi su saglasni u mišljenju da su kazneno - popravni domovi ili zatvori nužni i prijeko potrebni, ali ne u njihovoj sredini.

Članovima Predsjedništva BiH ne dolaze molbe za pomilovanja krivičnih djela maloljetničkog kriminala, ali čim sam postao član Predsjedništva BiH svojim kolegama u Predsjedništvu i nadležnim organima precizno sam rekao da NIKADA neću dati pomilovanje počiniocima krivičnih djela iz oblasti:

- prometa i proizvodnje narkotika
- seksualnih delikata
- ratnih zločina
- napada na vjerske objekte, službenike i vjernike

Jednostavno, moj lični stav je da počinioci ovakvih dijela ne zaslužuju pomilovanja.

No, hajdemo malo o drugim temama.

Jučer se desilo ono što su svi očekivali, samo neko je imao hrabrosti sebi to priznati, a neko nije. Kosovska skupština proglasila je nezavisnost Kosova. Nažalost, konačno rješenje kosovskog pitanja nije rezultat sporazuma između Beograda i Prištine, što će konstantno predstavljati prepreku uspostavljanju normalnih odnosa. Kada se spominje Kosovo često se spominje i "para mi uši" riječ "krivica", a po našem balkanskom običaju uvijek je neko drugi kriv.

Mislim da je sada kontraproduktivno ulaziti u analizu bilo čije krivice ili nevinosti. Jednostavno, ono što se desilo jučer predstavlja završni čin, odnosno rezultat slijeda ružnih događaja na ovim prostorima u zadnjih dvadesetak godina.

Nezavisnost Kosova predstavlja jedno traumatično iskustvo i za Srbiju i za Srbe uopšte, zbog njihovog historijsko-emotivnog odnosa prema Kosovu. Tu ne treba biti zlurad, ne treba likovati i radovati se tome, to ne treba gledati kao neku zasluženu kaznu Srbiji. To je jednostavno rezultat i odraz političkih procesa, odnosno rezultat stanja i realiteta u tom području.

Iz tih razloga, moj lični stav je da BiH, s obzirom na specifičnu unutrašnju strukturu, uopšte nema potrebe da žuri sa bilo kakvim ishitrenim koracima ili postupcima, jer kao prvi susjed Srbije moramo o tome voditi računa. U krajnjem slučaju jedna trećina bosanskohercegovačke populacije ima emotivan i senzibilan odnos prema tom pitanju i ne treba nikome namjerno i zlobno zabijati "prst u oko".

Vođenje vanjske politike u nadležnosti je Predsjedništva BiH i u toj oblasti sve odluke se moraju donositi konsenzusom sva tri člana Predsjedništva. Kada je riječ o nekim eventualnim inicijativama i odlukama o priznanju Kosova, mišljenja sam da se tim pitanjem, zbog stava gosp. Radmanovića, barem u narednom periodu neće bespredmetno diskutovati i opterećivati se time.

Što se tiče nekih reakcija u Republici Srpskoj, smatram da smo takve reakcije mogli i očekivati. Naravno, uvijek će neko probati emotivne naboje pretočiti u neki svoj dnevno-politički interes, međutim to nema nekog direktnijeg utjecaja na BiH. Bilo bi samo jako loše ako bi se sada, po našem običaju, narednih nekoliko mjeseci potrošilo na raznorazne diskusije povodom Kosova, i na beskorisna prepucavanja tipa "sada ćemo se mi otcijepiti" , odnosno "genocidnu tvorevinu treba ukinuti da se ne otcijepi". Mislim da, u cilju poboljšanja i kvaliteta života naših građana, moramo riješiti stotine nagomilanih unutrašnjih problema i konkretnih obaveza. Priče i lamentiranja u stilu destabilizacija, napetost, kriza, tenzije, samo su loši izgovori da se, po običaju, ništa ne uradi.

I na kraju, pošto sam dobio mnogo pitanja koja se odnose na, navodno moj, otvoreni profil na facebook-u, samo da vas obavijestim da ja nikada nisam otvorio svoj profil na toj stranici. Imam svoj blog, a na facebook-u" nikada nisam bio čak ni kao posjetitelj.

Ovom prilikom spomenuo bih svoj današnji sastanak sa Rankom Krivokapićem, predsjednikom Skupštine Crne Gore. Znate, u ovome poslu imate 90 % stvari koje morate uraditi i u kojima više- manje i ne uživate, ali svaki sastanak sa gosp. Rankom Krivokapićem spada u onih 10 % u kojima stvarno uživam. Meni stvarno predstavlja užitak susresti se i razgovarati sa nekim ko je, pod broj jedan, iskreni i potvrđeni prijatelj BiH, a pod broj dva, neko ko u potpunosti sve razumije. Znate, to vam je kada sa nekim ne morate ni pet riječi progovoriti, ali se u potpunosti razumijete. Taj čovijek je naš iskreni i dokazani prijatelj.

Također, danas sam imao susret i sa srbijanskim ambasadorom u BiH Grujicom Spasovićem, koji je dobar čovjek, nije političar i diplomata po vokaciji, ali se prihvatio tog posla. I on zna da nekada mora zastupati neodbranjive stavove. Tom prilikom ambasador Spasović mi je uručio pismo srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koje se odnosi na situaciju oko Kosova.

Ponovio sam mu još jednom, i to precizno, da BiH u narednom periodu neće priznati nezavisnost Kosova i da u Predsjedništvu BiH postoji konsenzus oko toga. Naglasio sam da je razlog za takav stav to što, u ovom trenutku, gotovo jedna trećina stanovništva u BiH ne podržava otcjepljenje Kosova.

Ipak i pored svega, moja, kao i obaveza svih onih koji su izabrani i koji se trenutno nalaze na bilo kojoj funkciji u ovoj državi je da poštuju i uvažavaju volju građana ove zemlje a ne samo volju svojih glasača.

Još 12 dana do proslave šesnaeste godišnjice nezavisnosti BiH.

Novembar 2007, otvaranje izlozbe \
Novembar 2007, otvaranje izlozbe "Jajce - kraljevski grad"


11.02.2008.

Krivi smo mi....

Odavno nisam imao depresivniju i tegobniju sedmicu, možda čak da se može uporediti sa nekom od teških ratnih.

Prepun emocija, namjerno nisam želio ništa pisati niti se oglašavati, jer bih u raspoloženju u kakvom sam bio, napisao nešto što ne bi bilo primjereno.

No, krenimo redom...

U Subotu, na okupljanju pred Katedralom samo jedna misao bila mi je na pameti, a to je: "Koliko je od ovih okupljenih bilo u onom kobnom tramvaju, a koji su okrenuli glavu"?.

Pored mučkog ubistva Denisa, to je nešto što me najviše pogađa. Nešto je trulo u nama...Krivi smo mi! Svaki dan napadaju vozače GRAS-a, a nisam čuo da im je neko od građana pritekao u pomoć. Najodvratnija scena je ono što se nama dešava svaki dan, a to je da pola tramvaja ili autobusa gleda kako neko džepari staricu ili ženu koja se premorena vraća s pijace ili posla, i niko nema hrabrosti da reaguje.

Djevojčice od dvanaest, četrnaest, šesnaest godina vrište prestrašene na ulici dok im neko otima mobitele i dvije marke sačuvane od užine....i svi okrenu glavu....Krivi smo mi...

U Štrosmajerovoj hladnokrvno likvidiraju mladića pred dvjesto svjedoka i niko ništa nije vidio, iako svi znaju ko je to učinio...Krivi smo mi...

Da li je ovaj grad i država na koju smo toliko ponosni postala zona u kojoj obitavaju građani...kukavice, licemjeri i konformisti...?!

Ko je kriv.....Krivi smo mi....Zašto..?

Bilo bi glupo pokušati identifikovati samo jednu odgovornu instituciju. Problem je u lancu institucija, ili sistemu, kako volimo reći mi, političari. Ali problem je i u "našim glavama"!

Hajdemo redom....

Policija...

Najbolje se "drži" unatoč katastrofalnoj situaciji. Hapse, privode, otkrivaju odgovorne, više manje izuzetno uspješno. Javnost ih voli kritikovati ali ja 1000 % stojim iza njih, bez obzira koji su, gdje su i odakle su.

Ti nemoralno loše plaćeni ljudi svaki dan rizikuju život i jedino u šta mogu biti sigurni je da im niko neće odati priznanje za to.

Nemate pojma koliko ima prijava i suspenzija policajaca za "prekoračenje nadležnosti" pošto "opale" šamar nekom huliganu koji ih prethodno pljune pred pedeset svjedoka. Ned'o bog da nisu brzo otkrili Denisove ubice, zamislite šta bi bilo. Makar bi ih razapeli.

Savim je razumljivo, iako to mene nervira kao i mnoge druge, da policija trenira strogoću na saobraćaju. Znate ono "Prošli ste kroz duboko žuto ili ste nagazili punu" i slično, dok stotine kilograma heroina svakodnevno kruži BiH.

U razgovorima sa nekima od njih, kažu da im najviše nedostaje podrška političara i građana. Ne zaboravite da policija ne može opstati i raditi bez podrške i povjerenja svih nas...a toga nema...I za to smo krivi mi...!!!

Centri za socijalni rad/skrb....

Institucije čiji je rad doveden do paradoksa. Ne zna se o kome trebaju više da brinu, o sebi ili o onome za šta su školovani i plaćeni...

Bez ovlasti, bez sredstava, bez ovlaštenja....mislim da je svakome od njih, blago rečeno, više muka kada dolaze na posao...

Tužilaštva...

Odlično plaćeni državni službenici, ako je to neki kriterij. Ali glavni problem je što ih je premalo. Za one koji ne znaju, po zakonu, istrage vrše i prikupljaju tužitelji, a ne policajci. Da bi se tu nešto poboljšalo treba ih makar tri puta više, a naravno odmah će se reći, nema dovoljno sredstava... Krivi smo mi...!

Danas sam pročitao u novinama da su u 2007 godini u FBiH prijavljena 133 maloljetna delikventa između petnaest i osamnaest godina i 63 mlađa od 14 godina. Nisam čuo i ne vidjeh da je Tužilaštvo i jednom uhapsilo roditelje, koji su po zakonu odgovorni za postupke svoje maloljetne djece, čak i ako ih skrivaju poslije počinjenog krivičnog djela.

Sudovi...

Dio institucija koji je najpodložniji utjecajima političara i njima bliskih prijatelja. Razlog je vrlo jednostavan i banalan. Neka mediji istraže koliko je bližih i daljih članova porodica političara, na svim nivoima vlasti u BiH, evidentirano kao počinitelja krivičnih djela. Naravno ako njih neće, ne mogu ili ne smiju da osuđuju na stroge kazne, onda se po automatizmu isti običaj primjenjuje i na ostale kriminalce.

Sudovi izgleda ne sude uvijek po zakonu, i ključna stvar za sudije je da im viši sud ne promijeni odnosno izmijeni presudu i to samo iz razloga da im se to ne odrazi na dalje napredovanje. Što se tiče sudova, tu ne smijemo gledati u drvo nego u šumu...iako sudije vole reći da nije do njih nego do zakona. Na kraju ... ipak... Krivi smo mi...!

Vlast...

To je onaj sistem koji sviju nas "žulja" najviše, a koji je istovremeno najapstraktniji.

Izbori nisu blizu..., Naravno da će me optužiti da se ponašam kao političar iz opozicione partije, međutim to nije tačno, jer ipak, ljudska mi je dužnost da pokažem prstom na odgovorne...Kriv sam ja...ako to ne uradim...

U ovom slučaju, stranke koje su većina u skupštinama Kantona Sarajevo i u FBiH, koje čine parlamentarne većine, dogovorile su se da formiraju vlade i postave "svoje" ljude na ministarske, odnosno na ključne funkcije za koje su glasali njihovi poslanici u parlamentima, a mi za njih...Krivi smo mi...

Oni su nadležni za sve. Nadležnost znači da određuju koliki će budžet biti, odnosno koliko će se para prikupiti od građana, oni određuju šta je potrebno građanima, koliko će to koštati, oni određuju ko ima pravo trošenja tog novca i odlučivanja o životnim pitanjima građana....Krivi smo mi...

Licemjerno mi je sada da "oni" ne znaju da policija ima male plate i da im se najlakše i najbezbolnije baviti saobraćajem i 10 dkg zaplijenjene marihuane...Krivi smo mi... Licemjerno je da nemamo zatvorsko - bolničku ustanovu za osobe sa psihičkim poremećajima,odnosno tzv. "opasne" osobe... Krivi smo mi...

Licemjerno je da "ne znaju" da je ustanova u Bakovićima u izuzetno teškom položaju. Licemjerno je da "ne znaju" da je ustanova u Pazariću u još goroj situaciji...Krivi smo mi...

Licemjerno je da "ne znaju" da u sve srednje škole treba uvesti detektore metala i unutrašnje obezbjeđenje...Krivi smo mi...

Sada su mi licemjerne priče o potrebi za nekim KPD-ovima za maloljetnike otvorenog, poluotvorenog tipa i sl... Kao, to nismo znali zadnjih 12 godina....Krivi smo mi...

A zna se kako je bilo prije i kako bi trebalo biti i sada. Maloljetnik sa petnaest godina ubije nekoga, ide u KPD Stolac 3 godine do punoljetstva a potom izdržava kaznu u KPD Foča, Zenica ili gdje već... a i roditelj završi u zatvoru... nisu znali, smjeli, ipak je do nas...Krivi smo mi...!!!

Krivi smo mi što volimo da biramo samo "naše", "zgodne" i koji lijepo govore... a ostalo nije bitno...

P.S.1. Na kraju želim da se zahvalim i odam priznanje svim blogerima na komentarima i nivou diskusija koje se odnose na moj prethodni post. Mislim da nam je najvažnije da razgovaramo i da razmjenjujemo mišljenja. Pokazali ste jednu izuzetnu zrelost a meni ste potvrdili da sam otvaranjem bloga učinio ispravnu stvar. Hvala vam...!!!

P.S.2. Što se tiče vjeronauke i nekih kritika po medijima da navodno neko nekome nešto želi zabraniti, to nije tačno i ne sekiram se uopšte zbog takvih izjava "umnih" glava.
Još jednom ponavljam da ja samo želim za sviju jednako i to u svakom dijelu i pedlju ove nam BiH.
Ja precizno znam za šta sam i protiv čega sam, a onima kojima će neko nešto dirigovati i objašnjavati na hutbama ili misama koji je "naš", "zgodan" i "pametan", samo mogu reći...ne zaboravite na kraju....Krivi smo mi...!!!

Krivi smo mi...
Krivi smo mi...



Noviji postovi | Stariji postovi

<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
578888

Powered by Blogger.ba