beats by dre cheap

Prijedor i događaj sedmice...

Prije nekoliko dana boravio sam u Prijedoru, nažalost iz vrlo tužnog razloga, ukopa 70 ubijenih Prijedorčana.

Tom prilikom sam se susreo sa načelnikom Prijedora, koji me upoznao sa stanjem međuetničkih odnosa, ekonomskim razvojem i potencijalima općine Prijedor.

Ovakva vrsta susreta mi je neophodna jer tek onda, pored informacija kojima već raspolažem, dobijam kompletnu sliku o nekom mjestu u BiH. Mislim da je Prijedor na dobrom putu da postane jedna stabilna, šarolika zajednica, imajući u vidu da tu žive i povratnici, raseljena lica iz Federacije, kao i izbjeglice iz Hrvatske. Generalno govoreći, još jednom se potvrdilo da svi načelnici općina u BiH imaju 99 % zajedničke probleme kao što su nerazvijena infrastruktura, nezaposlenost, nedostatak većih investicija, odlazak mladih ljudi. Posebno su značajni potencijali Prijedora u oblasti industrije nemetala, prerade voća i povrća, kao i u oblasti turizma. I pored svih problema, mislim da je Prijedor na dobrom putu da postane jedna prosperitetna i moderna urbana cjelina. 

Naravno, nije sve bajno i krasno. Ne može se zaboraviti da Prijedorčani još traže tijela oko 1.200 svojih najmilijih, ubijenih u ljeto 1992. godine. Prijedorom i dalje šetkaju oni koji su odvodili i ubijali svoje sugrađane.

Rudnik željezne rude je dostigao proizvodnju od prije rata, međutim sada, sa 700 zaposlenih, u poređenju sa 5.000 zaposlenih koliko je imao prije rata.

U općinskoj administraciji neproporcionalno veliki broj zaposlenih su Srbi, ali ruku na srce, treba biti iskren i reći da je slična situacija skoro u svim općinama u BiH, u zavisnosti ko je većinski narod, 

U Kozarcu sam prisustvovao jedanaestoj dženazi, posljednjem ispraćaju posmrtnih ostataka 70 Prijedorčana surovo ubijenih 1992. godine. Šta reći osim biti skrhan, ojađen i bolestan poslije priče o majci Havi kojoj su ubili ŠEST sinova u Prijedoru, a čije kosti još do danas nije pronašla. 

Za razliku od drugih mjesta, Kozarac ima veliku prednost koja se zove masovan povratak prognanih i tu su sasvim drugačiji atmosfera i položaj povratnika nego u mjestima gdje je povratak više-manje individualan. 

U Hambarinama sam se susreo sa bošnjačkim povratnicima, a koji većinom žive od poljoprivrede i pomoći rodbine iz inostranstva. Glavni problem je, kao i svugdje, isti - nezaposlenost.

Posjetio sam i Župu Sv. Josipa, te se u razgovoru sa župnikom upoznao sa situacijom i položajem oko 3.000 Hrvata povratnika u općinu. Za razliku od Bošnjaka, kod hrvatskih povratnika najveći broj je starih osoba. Nakon svega, nešto razmišljam da neki hrvatski političari iz Federacije koji izjavljuju da je Hrvatima bolje u RS-u nego u Federaciji i Distriktu Brčko, ili nisu mrdnuli nigdje iz svoga sela u Federaciji, ili nemaju veze s stvarnim stanjem. 

Događaj sedmice je hapšenje Radovana Karadžića u Beogradu. Poslije par dana velike medijske pažnje i eksponiranja, kao i najrazličitijih vrsta izjava bh. političara, malo sam sredio i poslagao utiske, a čemu mi je zaista pomogao odlazak u Prijedor. 

Kao što sam već izjavio, mislim da je njegovo hapšenje velika stvar za BiH i pravdu, čime je zadovoljen barem djelić pravde prema žrtvama zločina. To je, također, olakšanje za srpski narod, koji se time oslobađa stigme kolektivne krivnje za zločine. Predsjedniku Srbije sam zato i čestitao na tom hrabrom i smjelom potezu, koji i jeste za svaku pohvalu, bez obzira kako to nekome izgledalo. 

Međutim, kada se euforija malo stišala, otvorilo se hiljadu pitanja oko ovog događaja. 

  • Da li su srbijanske vlasti znale gdje je Karadžić bio i gdje su Mladić i Hadžić?
Jesu, i to u svakom trenutku. Mislim da ozbiljne države, kao što je Srbija, nikada sebi ne bi dopustile da ne znaju u svakom trenutku gdje se nalaze tri najtraženija optuženika za ratne zločine.  
  • Zašto sada hapšenje i zašto Karadžić?

Ovo hapšenje je prvenstveno posljedica srbijanskih unutrašnjo-političkih odnosa i obračuna. Redoslijed je nebitan jer mislim da će Srbija ubrzo isporučiti i ostalu dvojicu, a ovim i budućim hapšenjima će isključivo profitirati Srbija. 

  • Značaj hapšenja?
Značaj hapšenja je više neka moralna zadovoljština svima nama što će se suditi čovjeku koji nam je uništio veći dio života, porodica i države. Međutim, svakom onome koji je izgubio nekoga ovo je samo mala utjeha. Iskreno govoreći, ovo hapšenje će vrlo malo ublažiti bilo čiji bol i tugu, kao što je bol i tuga majke iz Prijedora koja još traži kosti svojih 6 sinova. 

  • Refleksije na BiH?
Neće se ništa desiti značajno. Kako vidim da sada političari daju neke smiješne izjave, koje su više s ciljem dnevne politike i predizborne kampanje nego što imaju veze sa realnošću. NEMA UKIDANJA RS-a i NEMA REFERENDUMA O OTCIJEPLJENJU, to je sada početak i kraj svega, davati izjave u stilu "Što je babi milo....."  je nešto što ozbiljni političari ne rade. Jedno je što bi svako od nas želio, a drugo je šta je moguće. Za svakog ko drugačije kaže i tvrdi odgovorno kažem da laže i da samo pravi jeftinu predstavu za narod. Još jednom ću ponoviti da se Ustav BiH može mijenjati samo na tri načina. U Parlamentu, prema Ustavom predviđenoj proceduri, ratom i međunarodnom konferencijom. Mislim da je jedina opcija koja se može desiti ova prva. U Parlamentu, prema Ustavom predviđenoj proceduri. 

Da se organizuje međunarodna konferencija nema teorije, za rat još manje, tako da preostaje samo promjena Ustava kada za to bude dovoljno glasova u Parlamentu BiH.

  • Suđenje Karadžiću!
Mislim da neće donijeti ništa novo i spektakularno što mi svi već ne znamo. On će sve poricati i samo tvrditi da je branio srpski narod od genocida koji mu se spremao. Mislim da mu je precizno objašnjeno, ali i da on shvata, da je sve završeno i da ga čeka zatvor do kraja života.

Dobro znajući kakvim je ubicama komandovao, on razumije da nema više šta izgubiti, osim žene, djece i unučadi, te iz tog razloga on neće sigurno reći, niti otkriti, ništa novo, spektakularno, što svi već nisu znali.  

Mene lično samo zanima odgovor na jednu stvar, a to je - otkud toliki stepen brutalnosti i krvoločnosti?

Ne mogu mi do mozga doći motiv, mentalni sklop, cilj, sredstvo, istog surovog i brutalno nemilosrdnog, ali identičnog sistema i šablona ubijanja i zločina od Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, Bijeljine, Sarajeva, Foče, Višegrada, Brčkog, Zvornika, pa do Srebrenice. To mi nikako nije jasno i volio bih da samo na to pitanje dobijem odgovor.  

Toliko o hapšenju i Karadžiću, vidjet ćemo dalji razvoj događaja, ali ja lično ne očekujem ništa spektakularno ili značajno. 

I na kraju, i ako nije službeno praznik, svim građanima BiH čestitam 27. juli, Dan ustanka u BiH, kada su prije 67 godina narodi BiH otpočeli krvavi oružani otpor okupatoru i njegovim domaćim izdajnicima. 

Okupator i domaći izdajnici, kako to poznato zvuči!!!

Predsjednikov blog
http://zeljkokomsic.blogger.ba
25/07/2008 16:07