Ponovo na blogu – Imovinski karton

Objavljeno od strane zeljkokomsic / 40 komentara za Ponovo na blogu – Imovinski karton

Nakon pauze od skoro godinu dana konačno sam se odlučio ponovo i redovno da pišem na blogu. Razlozi za ovu pauzu su razni, ali su dva glavna- stvarno velike poslovne obaveze i pomalo, što bi rekli, „mrsko mi bilo“.

Ono što me je u zadnje vrijema baš  nasmijalo jeste tekst objavljen na jednom srbijanskom portalu o imovinskom stanju predsjednika bivših jugoslovenskih republika, prema kome sam „predsjednik kokuz“, a samim tim ozbiljna konkurencija Batku kao predsjedniku „Stranke kokuza“.

Šalu na stranu, ali nije baš tako i nisam baš takav „kokuz“.

Podaci koji su objavljeni u spomenutom tekstu su u stvari samo izvađeni podaci iz imovinskog kartona pred opće izbore 2006. godine i nisu baš u potpunosti tačni, odnosno ne odgovaraju sadašnjem stanju.

Neobično mi je o ovome govoriti ili pisati, ali poštujem činjenicu da biti javna ličnost, podrazumijeva da ti svi imaju pravo „zaviriti u novčanik“ ili „zavirivati u korpu“ u samoposluzi. Naravno, jasno mi je zašto to tako mora biti i prihvatam to kao svojevrsnu „demokratsku kontrolu javnosti“ kada je riječ o političarima.

Prvo bih nešto rekao o predsjedničkoj plati. Od izbora 2006. do jula 2008. godine osnovna plata mi je bila 2520 KM. Potom je donesen novi zakon o platama prema kojem su plate članovima Predsjedništva udvostručene. Naravno da onaj ko je donio taj zakon to nije uradio iz ljubavi prema Predsjedništvu BiH, nego da bi mogao sebi povećati platu, jer oni koji su donijeli taj zakon imaju, sa raznoraznim paušalima i dodacima, veće plate nego članovi Predsjedništva BiH. Zadnja moja plata, bez odbijanja za ratu kredita, iznosi 5109 KM.

Ovome još treba dodati i 394 KM mjesečno koje primam , istina neredovno, kao nosilac „Zlatnog ljiljana“.

Sada dolazi teži dio a to su krediti. Ukupno imam 5 kredita i svi su dugoročni. Najviše me je „uništio“ kredit koji sam podigao za kupovinu stana 2005. godine. Od tog kredita imam još da vratim 73.627,- KM. Pored ovoga, imam još četiri kredita, od kojih imam da vratim 15.652,- KM od prvog, 14.627,- KM, od drugog, 25.066,- KM od trećeg i 16.133 KM od četvrtog kredita. Kada se sve sabere, mjesečno vraćam 1608 KM a „na ruke“ dobijem 3501,- KM (zadnja plata). Kada se sve zbroji, ostaje mi još da vratim 145.105,- KM (74.222 EURA) i  ispade da sam više zadužen nego što je bilo napisano.

Što se tiče ušteđevine, ni moja supruga, koja je nezaposlena, a ni ja nemamo ništa ušteđevine, izuzev što od rođenja kćerke, koja sada ima četiri godine i četiri mjeseca, na njenju štednu knjižicu, povremeno uložimo nešto novca. Do sada smo joj uštedjeli  950 eura.

Što se tiče stana, kupio sam ga 2005. godine. U stvari, tu moram biti precizan. Tada sam kupio stan od 58 kvadratnih metara u koji se preselio moj otac dok smo se supruga, kćerka i ja uselili u njegov stan od 72 kvadrata.  

Prije ove kupovine stana, kao načelniku Općine Novo Sarajevo i s obzirom na neriješeno stambeno pitanje, Općinsko vijeće Novog Sarajeva mi je dodijelilo stan. Izgleda malo čudno, moguće da je nekome to i naivno,  ali to sam odbio iz razloga što me je bilo stid da ja dobijem stan, a istovremeno mi, kao načelniku Općine, dnevno dolazi stotine ljudi koji su morali biti deložirani iz stanova u okviru provođenja „sarajevske deklaracije“ imovinskih zakona, itd.  Mislim da bi bilo licemjerno da ja dobijem stan, a ljude koji mi dolaze i koje deložiraju treba da ubjeđujem kako je to sve ispravno i kao moraju biti deložirani. Kažem, bilo bi me stid zbog toga.  A ja ne volim kada se moram stidjeti zbog nečega.

Automobil nemam. Imao sam ga dok sam bio ambasador u Beogradu. Nakon povratka u BiH sam ga prodao.

Moja supruga je nezaposlena u smislu radnog odnosa, a stvarno prezaposlena jer na njoj je najveći teret brige i odgoja naše kćerke, ali i brige o kući. Nakon smrti njenih roditelja i nakon okončanja ostavinske rasprave, ona će postati vlasnik polovine vikendice koju su napravili njeni roditelji.

Što se tiče kartica to je više – manje svima poznata priča, sa jedne se kartice digne da bi se pokrila pristigla mjesečna rata na drugoj i tako u krug.

Malo sam kroz ove podatke i „prevrtio“  radnu biografiju i šta sam sve radio. Recimo, prije rata dok sam studirao, između ostalog sam redovno istovarao cement, utovarao ugalj, radio u pivari, raznosio novine, itd., uglavnom sezonski „visoko intelektualni“ poslovi. Posao u kojem sam najviše uživao, jer sam mogao učiti i spremati ispite bez problema, je bio posao noćnog čuvara koji sam neko vrijeme radio u Institutu za ocjenu radne sposobnosti na Ilidži. Sto se tiče studija imao sam dobar prosjek, iznad 8, ali je interesantno, ovo se sada malo hvalim, da nikada nisam pao na ispitu.

Ima jedan malo poznati detalj a to je da sam čak i dobio i jedan otkaz na radnom mjestu. Naime, pred rat sam se zaposlio kao pravnik u PIO BiH. Počeo rat u aprilu 1992. godine, svakodnevno prva linija na Trgu heroja, kod „11 Plavih“ (Sarajlije  znaju gdje je to), i negdje na jesen te 1992. mi padne napamet da svratim do firme, čisto onako iz radoznalosti da vidim ima li koga, radi li šta jer je zgrada direkcije PIO BiH bila zapaljena.  Kad tamo, prava šega, kažu mi da mi je prestao radni odnos jer se nisam javljao na posao. Kažem tada sebi, hajde nema veze, biće bolje kada prestane rat. Biće posla.

U ratu smo imali onu poznatu izreku „Samo da je živa glava“ ali poslije rata me stigao i drugi dio izreke „Ali živa glava svašta treba“.  Opet nezaposlen, demobilisan, sva civilna garderoba koju sam imao prije rata izrešetana, izbušena, i uništena u stanu u kojem smo živjeli, hodam u uniformi. Svako od nas ima visoko mišljenje o sebi dok ga ne udari surova realnost besparice i nezaposlenosti. Tako sam poslije rata zajedno sa sadašnjom suprugom, kao natporučnik ARBiH, Zlatni ljiljan i diplomirani pravnik, sa entuzijazmom čistio novosagrađene i renovirane zgrade u Sarajevu. Ovo sada možda zvuči patetično, ali niko od nas dvoje tada nije bio sretniji kada smo od prvog novca zarađenog čišćenjem zgrada kupili prve farmerke poslije rata. Divan je bio osjećaj konačno, nakon četiri godine i koji mjesec, skinuti grubu vojničku uniformu i obući jeans. Zahvaljujući jednom prijatelju iz djetinjstva, a sa kojim sam bio u istoj jedinici u ratu, kao i činjenici da sam nosilac „Zlatnog ljiljana“ i diplomirani pravnik, dobio sam svoj prvi posao poslije rata u Federalnom ministarstvu za raseljene osobe i izbjeglice. To je za mene bilo nešto kao iz snova i zbog svega toga sam vječno zahvalan i tom mom prijatelju kao i tadašnjim šefovima iz tog ministarstva.

I na kraju, nije mi namjera bila niti da se hvalim, niti da se žalim, nego da napišem i kažem kako stvarno stoje stvari sa mojim imovinskim stanjem. Nekome će možda biti zanimljivo, nekome glupo, ali ja na ovoj način ispunjavam svoj dug prema javnosti.

PS. Od sada pišem redovno blog.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
,
zeljkokomsic

40 komentara

  4. Svaka cast, Predsjednice, na Vasoj transparentnosti i moralu koji pokazujete prema sugradjanima i biracima. Moram da Vam priznam da sam se malo i zabrinuo za Vasu kupo-trosevnu moc nakon svih ovih navoda o kreditima. Izgleda da je u ovo demokratsko/kapitalisticko doba normalno da smo svi zaglibili u raznorazne kredite iz ovih ili onih razloga i potreba.
    Vama svaka cast jos jednom na iskrenosti i ljudskosti koju pokazujete prema nama svima!

    Uzivajte, Predsjednice!

  6. Stvarno je zalosno, sto kod nasih “vodja” nema vise ljudi, kao sto je Gospodin Komsic, koji su
    1. Zasluzili svoju diplomu, sto se tice skolovanja, i koji su iskusili sta znaci raditi svakakve poslove pored fakulteta,
    2. Dali skoro sebe za ovu drzavu u ratu, pa je znaju cijenit i koji zato rade za napredak drzave i bolji zivot naroda nase domovine, a ne za ostvarivanje individualnih ciljeva.

  7. Postovani Predsednice. Prvo da se izvinim za pravopis, ucio sam srpsko-hrvatski jezik preko roditelja van BIH. Pa se nekako snalazim, bitno da se covijek moze sporazumjeti.
    Ovako, prvo da Vam se zahvalim na iskrenost, zanimljivo je da pored vasih primanja, imate priblizno isti stil zivota kao vecina nasih bosanaca,brige, dugove,itd.
    Posebno pitanje, dali mislite obzirom situaciji kakva je danas, da je pozeljno mladjoj generaciji koja zivi vani i koja je zavrsila studije, da se vrate u BIH i da ulazu trud nasoj drzavi?
    Dali ta omladina ima perspektive i dali ce moc ispuniti zelju koja je , da zivi uz BIH duh?
    Hvala Vam unaprijed.
    S velikim Postovanjem, Edin

  9. Dragi naš Željko,

    Siguran sam da ćete na izborima pomesti sve protukandidate i želim Vam još mnogo mandata na tom istom mjestu. Nadam se da će jednog dana doći vrijeme kad će i druga dvojica članova predsjedništva raditi za ovu državu, a ne za stranku, ali raditi realno i bez nenormalnih zahtjeva.

    Ipak, volio bih da nam napišete Vaše mišljenje o narednim godinama u našoj zemlji? Šta mislite da će se dešavati, kad će Dodik prestati divljati, ko će ga zuastaviti, ima li šanse da počnu novi sukobi i sl.? Molim Vas da budete što je moguće realniji i da nam kažete šta stvarno mislite.

    Ja sam mnogo toga izgubio u ratu i nemam namjeru sa svojih 27 godina ratovati, ni za čije interese, pogotovo kada vidim šta smo nakon rata dobili i kako nam vlada državom i gradom nekoliko familija. Volio bih da sam u krivu, ali baš rijetko vidim svjetlo na kraju tunela.

    Srdačan pozdrav!
    Mirza Softić

  11. “Zahvaljujući jednom prijatelju iz djetinjstva, a sa kojim sam bio u istoj jedinici u ratu, kao i činjenici da sam nosilac „Zlatnog ljiljana“ i diplomirani pravnik, dobio sam svoj prvi posao poslije rata.”

    Šta ćemo mi koji nemamo prijatelje tj. veze, a ni po 10.000KM za posao itd. Zar za SVAKI posao trebas imati nekog svog? Da li je meni sad neki prijatelj pa da mi nade bilo sta, ne bi se ni ja zalio, nego moram krasti 😛

    PS. izvinjavam se Željku na gore napisanom i malo sale ali stvarno mi nije ni do cega, “hebajem” se svaki dan po nekim konkursima a unaprijed znam tko ce dobiti posao. Kad vidim da dobijaju posao bez osnovnog znanja engleskog jezika, rada na racunaru, srednja neka za gumara smuci mi se 😀 ali eto “prezivljava” se zasad.

  13. Gospodine predsjednice,
    hvala na iskrenosti i namjeri da otvoreno govorite o svemu, pa i o vasim finansijama. Iskrenost, koja se u vecini civilizovanih zemalja podrazumijeva, a kod nas je upravo izuzetak.
    Svi mi koji citamo vas blog, ocekujemo da nam pisete i o vasem vidjenju trenutnog stanja u BiH, kao i o tome sta ocekujete u buducnosti. Nazalost, mediji se bave samo spekulacijama, a politicari manje-vise otvoreno lazu. Bilo bi lijepo cuti misljenje jednog od rijetkih koji ne laze.

  14. Postovanje Predsjednice.
    Vas tekst mi se svidja,a za kredit kao nas narod sto kaze “Bogami pravo zaglibio” al ja ipak navodim iz konteksta “Hvala Bogu pa ste zivi,a kredit ak Bogda otplaticete”
    Vi dok ste radili razne poslove,kao npr.nocni cuvar istovremeno ste ucili,e sada da kazem ono iskreno,zavrsio sam srednju skolu Masinstvo prosjecan ucenik,nakon zavrsene srednje skole majka se borila za mene samo da idem na fax,meni se nije islo,ipak upisao sam bio Masinstvo,1godinu isao i vidjevsi da nisam bio uporan,napustim…
    Samo sam zelio da kazem:Vecina mladih ima uslove u ovoj drzavi da studira,samo treba “zapet i biti uporan” nego mladi su neaktivni…
    eee kad sam ispisao fax,isao sam sezonski radio u Njemackoj,a sada radim u BIH firmi fizikalac: KO NECE DA ZAPNE KNJIGOM;ZAPINACE LEDJIMA KAD TAD 😉
    pozdrav za vas Predsjednice zivjeki vi 100godina.

  15. Postovani predsjednice,hvala vam na iscrpnom izvjestaju i na lijepim rijecima koje ste podijelili sa nama.Zelim vam mnogo uspjeha u buducem radu i nnadam se da cete ostati i dalje jedan od glavnih ljudi.Cast nam je sto cete nam cesce pisati.

  17. Definitivno Vam mogu reci da Vam ne zavidim na plati i ovim silnim kreditima…ali samo mi nije jasno kako niste nikad pali na ispitu…na tome Vam itekako zavidim jer i ja studiram Pravo i nijedan ispit nisam polozila iz prvog puta.I naravno hvala lijepo na iskrenosti i puno srece u zivotu Vam zelim.

  19. eh, eh, briga mene kolika je BILO CIJA plata, iskreno receno. vise me zanima ponovna “reforma” skolstva, novi porezi, ciji smisao nikako da ulovim, kad ce konacno pasti kamata, kad cemo dobiti mogucnost putovanja bez bezbroj viza i papirica i tako u nedogled. sve me to daleko vise zanima nego bilo cija (sem moje) plate….
    necu ti reci odakle, vjerovatno ces kad tad povezati – mi se znamo.
    mozda zato ne mogu biti realna kad kazem da si jedan od rijetkih koji je ostao u prvom redu covjek.

  21. Zamolio bih Vas samo da gradjanima objasnite nevjerovatan splet okolnosti da prvo izgore barake u Novom Sarajevu (koje se nalaze na atraktivnoj lokaciji), a nedugo zatim na istom mjestu nikne trzni centar “Robot”, sa cijim ste vlasnikom ocigledno vise nego u dobrim odnosima (mislim da se svi sjecaju mercedesa kojeg ste dobili na koristenje od istog).

    Takodje bih Vas zamolio da nam date logicno obrazlozenje po kojim urbanistickim principima je bilo moguce dodijeliti dozvolu za gradnju nebodera na mjestu starog kina Kumrovec.

    Oba ova slucaja su vezana za vrijeme kada ste Vi bili nacelnik opstine Novo Sarajevo

    Nazalost, ipak je jedan Ivo Josipovic, ma koliko mi zeljeli da ih ima vise.

  22. Pa moj Željko kad si takav legalista…kad nisi htio državni stan uzeti, što si se kandidirao i oduzeo HRVATIMA u BIH člana predsjedništva? Jel ti to legalno bilo ? Da li su te Hrvati izabrali kao svoga člana ? I Hoće li te ponovno izabrati?

  23. Ne mislim ni da je glupo niti zanimljivo vec jedino ispravno. Ovo je jedini nacin da se dobije povjerenje javnosti koje je ocito potpuno naruseno.

    Ja sam takodje provela rat u Sarajevu, radila svakakve poslove da bi omogucila skolovanje i na kraju sam zavrsila fakultet. Al nisam nikad imala stalni radni odnos.
    Otisla sam iz Sarajeva prije dvije godine u zemlju gdje su mi zagarantovana ljudska prava, gdje policija daje osjecaj sigurnosti, gdje je u drzavnim institucijama i na visokim pozicijama zaposleno 50 % zena i 50 % muskaraca i gdje ocevi imaju porodiljski dopust.Takodje sam misljena da sam dala toj drzavi i previse da bi se u njoj osjecala kao strankinja.

    Bez obzira na sve i dalje me odusevljava cinjenica da postoji neko poput Zeljke i da ce vjerovatno biti nada za buduce generacije.Puno srece u radu i nadam se da ce vasa kcerka zivjeti u zemlji sa svim gore nabrojanim.

  25. Neovisno od ovog bloga, koristim priliku da Vam dam podrsku u Vasem politickom radu. Malo je politicara u BiH, koji na jedan jednostavan, svima razumljiv nacin, znaju reci, napisati i saopstiti vlastiti stav ili politicku poruku. Odlika pravog intelektualca je da zna rjecnik prilagoditi onima koji ga slusaju, citaju ili gledaju. Vulgarnih sirovina koje podrzava Medjunarodna zajednica, manipulanata koji se bore za nove etnicke podjele i onih koji razjedinjuju i ono malo bosanskog jedinstva, a pri tome ne znaju sastaviti ni jednu recenicu slusamo i gledamo svakodenevno.

  26. prica o ciscenju zgrada prije samo 14-15 godina je odlicna prica za svu danasnju mladez kojoj svasta nesto fali, svi cekaju neke stele, ispod casti im je raditi nesto za sta se nisu skolovali, i slicne peripetije..

    fali nam tog aktivnog duha, da je sve u nasim rukama, i da nema carobnog stapica za rjesenja problema, kako politickih nako i privrednih..

    4 kredita su mlogo, valjda vas biracko tijelo ne ostavi na cjedilu na nadolazecim izborima – inace ce biti gutavo za sve te rate.. 😉

  30. O platama, primanjima se ne treba pricati jer je to privatna stvar. U slucaju da postoji sumnja o malverzacijama, korupciji, onda razumijem teznju gradjana da saznaju vise na tu temu; ali zato postoji Sud, Tuzilastvo, policija, itd… Ljudi se trebaju uhvatiti posla, gledati “u se i u svoje kljuse”. Sta ja recimo imam od toga koliko neko zaradjuje, i sta posjeduje. Nemam od toga nista. Uvijek mi je drago procitati misljenje intelektualca, strucnjaka, postenog covjeka (poput Predsjednika Komsica), o razlicitim temama, jer samim tim i ja napredujem kao osoba – razvijanjem kapiciteta za razmisljanje.

    postavio bih par pitanja:

    1. Kakve su mogucnosti da na predstojecim izborima pobjede, te sklope vecinu – nenacionalne stranke (napr. SDP, Boljitak, Nasa Stranka, Nova Socijalistka stranka, DP, itd…)?

    2. Sta se desava sa zakonom o odlikovanjima? Postoji zakon, ali nisam vidio da je Predsjednistvo ikoga odlikovalo tokom ovog 4-godisnjeg mandata?

    hvala unaprijed,

    Mirza

  31. za ovog Hrvata… izglasali smo ga mi, gradzani BiH… on je moj predstavnik u predsjednistvu BiH, a ja imam i putovnicu i domovnicu pa ne glasam u hrvatskoj… morate malo rascistit u glavi gdje ste i sta ste… drzi se Zeljko ima nas jos mali milion takvih kao ti sto bi sutra opet stali sa svim svojim sugradzanima da s ebore protiv fašizma iz komšiluka, a bogami i iz vlastitog dvorista… niste sami predsjednice, mada vjerujem da to znate…

    Pa necemo valjda onog ivu Miru Jovica izglasat majko moja… imamo i previse debila…

    Pozdrav i smrt fasizmu i podjelama. Svi zajedno za bolje sutra. Slaven.

  33. Gospodine Predsjedniče, svaka čast za sve što radite za BiH i njene građane!
    Samo, nije mi jasno zašto se javno ne distancirate od kriminalaca (možda pregruba riječ, ali sigurno najprikladnija za takve) iz Vaše stranke. Zašto dopuštate da SDP ruši Vaš kredibilitet? Je li to SDP bitniji od Vas samog?
    Što se tiče Hrvata, treba razumjeti i dio bh. Hrvata koji su ogorčeni Vašim izborom za člana Predsjedništva: Vi jeste legalno izabrani, ali pitanje je koliko i legitiman predstavnik hrvatskog biračkog tijela.
    Hvala Vam za dolazak u Kakanj i podršku odbojkašima! Zamjerka, nije Vam mjesto do Surija…
    Pozdrav!

  36. Postovani Predsjednice,
    Meni kamen pao sa srca.moji krediti pomislih su najveca briga. lakse mi kad cujem da i Predsjednik zaboga do guse u kreditima.Ima jedna dobra stvar u ovom a to je da Vas ne mogu traziti za ziranta,hahaha.
    Kako god, pregrmjeli smo i gore.
    valjda cemo i kredite.
    Samo da rata ne bude…..
    Srdacan pozdrav

  38. Svaka Vama cast predsjednice. Nadam se da cemo jednog dana imati priliku izabrati jednog predsjednika nase Republike i da cemo Vas s ponosom zvati “nas predsjednik”. Bez obzira na to sto sam bosnjakinja glasala sam prosli put za vas i opet cu i kad bi se birao samo jedan za Vas bih glasala… Svaka cast!

  39. Poštovani predsjedniče,
    u Vašoj jednogodišnjoj pauzi pisanja bloga naprosto sam zaboravila da imam omiljenog političara među ovim našim bosansko-hercegovačkim; pa kad sam vidjela novi post na vašem blogu pomislila sam onako ironično, kako priliči ogorčenom narodu, ”pa naravno, pred izbore”. A onda sam čisto iz znatiželje počela čitati napisano. I ogorčenje je raslo.
    Vidim, plaća Vam je 5 hiljada konvertibilnih maraka, a otplaćujete 5 dugoročnih kredita. Po mom skromnom mišljenju, to je možda malo sramotno. Ne kažem ja da Vi nemate pravo na to, ali dok čitam Vaš tekst, glavom mi prolazi činjenica da jedna supruga šehida, koja sama odgaja djecu, ima mjesečna primanja u iznosu od 4 stotine konvertibilnih maraka, što bi bilo 12,5 puta manje od Vas. Također, ista ta supruga tog istog šehida, koja odgaja tu istu svoju djecu, nema riješeno stambeno pitanje, nema mogućnost za dugoročno zaduženje kod banaka, niti bi iznos koji nude korisnicima prosječne šehidske penzije mogao pomoći da riješe makar jedan od problema koji nose sa sobom kroz život. Maksimalni iznos od 5 hiljada konvertibilnih maraka, što bi reklo iznos jedne Vaše mjesečne plaće, koji prosječni penzioner može uzeti za kredit u banci zasigurno ne može riješiti stambeni problem, niti neki drugi od životne važnosti problem. A, u ratu nastradali suprug te iste samohrane majke za ovu državu dao je svoj život. Zbog čega, pitam se. Da njegovoj djeci jednog dana bude bolje? Gdje će onda duša onih koji nam danas diktiraju kako živjeti? Gdje će duša onih koji uvode stotine poreza čak i na one osnovne namirnice? Gdje će duša onih koji puštaju porodice da žive od 4 stotine konvertibilnih maraka mjesečno? Istina, Vi ne možete utjecati na banke, Vi ne možete dati kredit nekome, ali spominjem ovo tek da vidimo u kakvom društvu živimo. Ne kažem ja da je Vama kao političaru lahko, niti da živite ”kao bubreg u loju”, na kraju krajeva niko ni ne zna da li je bubregu dobro u loju ili bi radije bio na nekom drugom mjestu. Da, Vama zaista jeste teško, jer sva ljaga ovog društva pada na aktere političke scene u našoj državi. Ali, nema li tu velika doza logike? Političari su ti koji nam diktiraju kako živimo, političari su ti koji nam određuju sve što se u našim životima može odrediti. Određuju nam visine plaća, penzija, poreza, naknada, doprinosa, prava, zakone; odugovlače uvođenje bezviznog režima (možda jer se plaše da neće imati kome diktirati kada nam jednog dana ne budu trebale vize). I onda je sasvim logično da se ljudi oslanjaju na političare, da od političara zahtjevaju rješenja i bolji život. Nije li sramotno da majka ili supruga jednog šehida, koji je prolio svoju krv za ovu zemlju, krov nad glavom dobije tek 15 godina nakon završetka rata, nakon što je platila hiljade i hiljade konvertibilnih maraka za kiriju kako njena djeca ne bi spavala ispod mosta? Nije li sramotno kada na televizijama gledamo humanitarne akcije u kojima se pomaže ljudima koji nemaju ništa, nikoga, koji nemaju šta jesti i po nekoliko dana? Nije li sramotno da se iz godine u godinu političarima plaće povećavaju, a penzije invalidima i šehidskim porodicama smanjuju? Svake godine taj jadni narod mora donositi potvrde da je i dalje invalid, da je taj šehid još uvijek mrtav. Kakav je to zakon? Da jedan invalid svake godine mora potvrditi da njegova noga još nije narasla, nije li to sramotno za ovo društvo? Zar je njemu ta noga koju je izgubio od ruke agresora, zaista mogla ponovo narasti? Priznajem, čuda se dešavaju, ali nemojmo pretjerivati. Kažete da ne volite kada se morate stidjeti zbog nečega, opet ironija. Politčar ste. Dok god upravljate ovom državom, u očima naroda se imate čega stidjeti.
    I onda se pitam, nema li možda istine u onoj ironiji s početka ove priče… Izbori. Moguće da je istina da ponovo pišete blog upravo zbog činjenice da su izbori za koji mjesec, treba održati fotelju sigurnom, a kako drugačije nego pisanjem narodu kako shvatate njihove nevolje, kako Vi i svi oko Vas radite svoj posao na dobar način. Ironija. Zasigurno Vi nećete ovdje napisati ništa od ovoga:
    ”Još jedan čovjek je izgubio bitku sa životom. Umro je od gladi.”
    ”Danas je maloljetni delikvent (za koje nismo u stanju izgraditi zatvor) ponovo napao našeg sugrađanina.”
    ”Penzioneri i invalidi nezadovoljni tretmanom države. Imaju čime i biti.”
    ”Mito i korupcija zavladala, mi nismo u stanju spriječiti.”
    ”Spisak nezaposlenih beskonačno dug.”
    ”Fabrike nam propadaju. Ulizujmo se EU.”
    ”Sve više mladih odlazi iz BiH, jer ih nemamo čime zadržati.”
    …
    Ništa od ovoga danas-sutra neće osvanuti na Vašem blogu. Pisat ćete sve ono lijepo, a kada se izbori završe blog će ponovo biti neaktuelan, do nekih drugih izbora možda.
    I da ne bude da se samo žalim, a ruku na srce imam i na šta, želim Vas pohvaliti za odbijanje tog stana koji su Vam nudili. Ostaje nada da ste ipak za nijansu bolji od ostalih bosansko-hercegovačkih političara.
    I kažu mi da je tužno što jedna djevojka od 17 godina mora razmišljati ovako pesimistično, ali imam li izbora? Kažu da će biti bolje jednog dana, a nama je sve gore. Još čekamo da svane dan od kojeg će krenuti na bolje, makar u sitnicama.

    Ugodan dan Vam želim (a vi ćete takav zasigurno imati)

Komentariši